Mijenjanje profesije nije ni cudno ni neobicno ovih dana. A nije niti organska poljoprivreda. Dolly Baker se odlucila i za jedno i za drugo i nasla ono sto je trazila....
Natravnatom brezuljku u Chestertownu, u saveznoj drzavi Maryland, na mjestu nedaleko zaljeva Chesapeake, Dolly Baker polako bere zrele smokve. Nekad je radila kao strucnjak za morsku biologiju i kao ilustrator botanickih knjiga. "Dvijetisucita godina bila je i za mene prekretnica, sve sam to napustila i kupila farmu", navodi Baker.
Doly je kupila jednu staru farmu s povijesnom zgradom od cigle, obojana je u bijelo pa i nosi ime White House Farm, i s njom tri i pol hektara zemlje. Farma je, zapravo, nekoc bila u posjedu njene obitelji. Preci su je izgradili jos 1721. godine. Tad je bila mljekarska farma, a uzgajali su i zito. Odigrala je navodno i ulogu u americkom ratu za nezavisnost, koji se vodio izmedju 1775. i 1783. godine, snabdjevala generala Georgea Washingtona i kolonijalnu vojsku brasnom iz svoja tri mlina dok su cekali da zavrsi ostra zima u Valley Forge, u Pennsylvaniji, oko 160 kilometara sjeverno od Chestertowna.
Farma Dolly Baker zavedena je u Nacionalni registar povijesnih mjesta, a ona je vodi kao farmu organskih proizvoda. Posao nije lak, kaze ona, pogotovo zbog strogih vladinih pravila kojih se mora pridrzavati da bi njeni proizvodi mogli dobiti oznaku organski uzgojenih proizvoda: "Proces je prilicno dug. Tri godine su potrebne za prijelaz na organsku poljoprivredu, tri godine nikakvih kemikalija u tlu. Samo organsko gnojivo. Treba i pristojbu placati svake godine za vladine inspekcije. Moramo cuvati sve racune i potvrde i voditi pismenu evidenciju za kompost, za djubrivo. Sve sto cinimo organsko mora biti dokumentirano. Jednom godisnje dolazi inspekcija i vi se nadate da ce vas rad i trud biti ocijenjeni povoljno i da cete proci inspekciju".
S dobivenim certifikatom za organsku poljoprivredu, farma White House postala je jedna od oko 10 000 takvih farmi u Sjedinjenim Drzavama. Odgovornost koju svaki takav farmer shvaca jako ozbiljno, kaze Dolly Baker: "Mnogi svoje voce i povrce mogu uzgajati na isti nacin i reci vam da je prirodno uzgojeno, mogu vam reci stogod zele, ali nitko njih i njihove proizvode i nacin na koji ih uzgajaju ne nadgleda".
Dolly Baker, nekoc zabrinuta zbog onoga sto je jela, uvijek s pitanjem je li na vocu i povrcu bilo i kemikalija, sada sama organski uzgaja preko stotinu vrsta rajcica, uzgaja paprike, sparoge, luk, rabarbaru i stolno grozdje. I pilice, prodaje jaja, a uzgaja i purane...puno purana...
Ukljucujuci rijetku vrstu zvanu Black Spanish Turkey, lijepe crne boje i porijeklom iz Spanjolske, kao sto im i ime govori. Zapravo, izravni su potomci meksickih purana koje su spanjolski istrazivaci sa sobom donijeli natrag kuci, u 16. stoljecu, a onda ih engleski kolonisti donijeli natrag u Ameriku, standardna im je tezina preko 10 kilograma..."Smanjujem pomalo njihov broj jer preveliki su, uvijek me obaraju u blato", tvrdi Baker.
Dolly nije nikad na farmi zivjela prije 2000. godine, kad je i kupila ovu farmu. I priznaje da joj prijansje radno iskustvo – strucnjaka za morsku biologiju i ilustratora botanickih knjiga – nije bas puno pomoglo u vodjenju farme. Priznaje da puno toga jos ne zna, primjerice o insektima i grabezljivcima... ali radi na farmi od jutra do mraka i ne zali sto je potpuno promijenila karijeru..: "Mislim da mi ovaj posao savrseno lezi. Osim toga, zanimaju me povijest i rodoslovlje i biti u stanju kupiti farmu koja je nekad, prije 300 godina, pripadala mojoj obitelji, san vjerojatno svakog genealoga, uklapa se u koncept uzgajanja neobicne peradi i neobicnih vrsta rajcica".
Sto se njenog vinograda tice, jos ne proizvodi, ali Dolly Baker ga marljivo obrezuje i plijevi i nada se da ce iz njenog vinograda u kojemu se loza organski uzgaja biti uskoro i vina. Od grozdja iduce godine, kaze.