<!-- IMAGE -->
Glavni junak, ili možda bolje reći anti-junak, novog romana Anne Tyler Noin kompas Liam Pennywell na početku sedmog desetljeća život prisiljen je na radikalne promjene u svom životu nakon odlaska u prijevremenu mirovinu. Radnja romana događa se u Baltimoreu i njegovoj okolici.
Kao i protagonisti ranijih romana Anne Tyler, Liam Pennywell je čovjek neporecivog talenta, jednostavnog držanja, umjerenih mogućnosti i prigušene ambicije. Počelo ga je mučiti pitanje zašto je ostao sam - dva neuspjela braka, tri kćeri koje vode svoje vlastite živote i sestra s kojom rijetko komunicira. Nakon što je u mladosti tijekom studija dobio nagradu za jedan filozofski ogled, Liam je – po vlastitoj procjeni – doživljavao neuspjeh za neuspjehom, radeći na nisko plaćenim poslovima za koje je imao previše kvalifikacija. Na početku romana ostaje bez posla. Evo jednog kraćeg ulomka:
"U šezdeset prvoj godini života Liam Pennywell ostao je bez posla. Nije to bio neki baš dobar posao. Predavao je u petom razredu jedne drugorazredne privatne škole za dječake. Peti razred nije čak ni bio ono za što se školovao. Predavanje u školi nije bilo ono za što se školovao. Diplomirao je filozofiju. I ne pitajte. Stvari su izgleda krenule nizbrdo vrlo, vrlo davno i možda je dio toga bilo i to što je po posljednji put gledao prašne, oguljene hodnike škole St. Dayfrig i one beskonačne sastanke nakon nastave i hrpe suvišnih administrativnih dokumenata. Zapravo, to bi mogao biti znak. Moglo bi biti nešto što će ga pogurnuti na sljedeću pozornicu – konačnu pozornicu, pozornicu sumiranja. Pozornicu na kojoj će sjediti u stolici za ljuljanje i promišljati o tome što sve to znači na kraju".
Zbog novih okolnosti Liam seli u manji stan i prve noći u novom prebivalištu doživi da ga provalnik udari tupim predmetom u glavu. Budi se u bolnici i ne može se prisjetiti ničega. Nakon neurološkog pregleda saznaje da se više nikad neće sjećati svoje prošlosti. Njegova nastojanja da povrati trenutke svog života koji su nestali dovodi ga do neočekivane zaobilaznice. Ono što on treba jest netko tko će se sjećati za njega, međutim, ono što dobiva nešto je posve drugačije. Anne Tyler stvorila je još jednom lik koji je nevjerojatno svakodnevan i realističan, shvaćajući očigledno da se svi mi nadamo kako ćemo postati uspješni, ne nužno filozofi, da se svi nadamo kako će nas netko voljeti, ali da se isto tako zadovoljavamo s nečim za što vjerujemo da je manje od toga.
Liam ne voli suprotstavljanje, ali ne voli ni slaganje, sluša što mu drugi govore o njegovoj prošlosti i više manje vjeruje da je zaslužio sve što se s njime događa. U jednom trenutku čita unuku biblijsku priču i zaključuje "Noa, naravno, nije imao kompas, jer nije išao prema nekom cilju", kaže Liam. "Nije imao kamo ići. Pokušavao se samo održati na površini". A naslov romana upućuje čitatelja na to da je Liam poput Noe – nema kompas i samo pokušava ostati na površini.
Liam Pennywell nalik je mnogim ljudima koje poznajemo – pomalo obeshrabren i depresivan. Duboko je uvjeren da je u godinama kad više neće imati nikakav smisleni romantični odnos, međutim, do kraja romana čitalac će shvatiti da to baš nije tako, a jasna pouka ovog djela mogla bi se podvesti pod to da nikad nije prekasno za novi početak. Roman Noin kompas Anne Tyler objavila je izdavačka kuća Knopf.
