Glavni junak u Nizozemskoj rođeni Hans van den Broek opsjednut je s dvije velike ljubavi – gradom New Yorkom i kriketom. Na jednoj utakmici ovog sporta upoznaje i sprijateljuje se s Chuckom, imigrantom iz Trinidada, koji sanja o tome da će u Brooklynu izgraditi stadion za kriket, a u međuvremenu radi za jednog ruskog mafijaša. Nakon 11. rujna, kad je ostao bez stana u Greenwich Villageu den Broek, seli s obitelji u glasoviti Chelsea Hotel. Ubrzo nakon toga napušta ga supruga i odlazi sa sinom u London. Den Broek traži utjehu u svojim ljubavima - u gradu i kriketu i polako tone u depresiju i otuđenost.
U romanu se isprepliću dvije radnje. Prva o den Broekovom nestabilnom odnosu sa suprugom Rachel koja nikako ne može razumjeti zašto njezin suprug odbija tumačiti događaje iz 2001. kao bitku između dobra i zla. Ona ne uspijeva u to uvjeriti ni Hansa ni čitatelje, a njeni pokušaji djeluju kao utjelovljenje narcisističke liberalne pravovjernosti. Druga nit romana bavi se stanjem američke nacionalne svijesti. Hans van den Broek, inače unatoč imena i prezimena nema veze s poznatim nizozemskim i europskim političarom, postaje usamljeni promatrač, neispunjen profesionalno i emocionalno, kojeg polako u život vraća promicatelj kriketa Chuck. I baš kao što se Manhattan nekoć zvao Novi Amsterdam, tako su američka igrališta za kriket postojala davno prije negoli su napisana pravila za baseball. U sljedećem ulomku Hans opisuje kako se upoznao s Chuckom.
"Chuck i ja sreli smo se po prvi put u kolovozu 2002. godine. Igrao sam kriket u Randolph Walker Parku, na Staten Islandu, a Chuck je tamo bio kao jedan od dvojice neovisnih sudaca koji su za svoje usluge naplaćivali honorar od 50 dolara. Dan je bio težak i vruć bez vjetra, čak ni najmanjeg daška iz plimnog tjesnaca Kill of Kull, koji se nalazi manje od 200 metara od Walker Parka i odvaja Staten Island od New Jerseya. Daleko tamo na jugu čulo se mumljanje groma. Bila je to vrsta barbarskog ljepljivog američkog poslijepodneva koja je u meni budila čežnju za sjenama koje su bacali jureći ljetni oblaci u sjevernoj Europi, čežnju čak za danima kad ste igrajući kriket na sebi imali dva džempera pod hladnim nebom mjestimice prošaranim zakrpom plavetnila. Prema standardima na koje sam ja navikao, Randolph Walker Park bilo je vrlo jadno mjesto za igranje kriketa".
Joseph O'Neil, međutim, ne drži svoje čitatelje u velikoj neizvjesnosti. Na samom početku romana otkriva da će glavni junak u budućnosti opet živjeti sa svojom suprugom u Londonu, te da će nekoliko godina kasnije Chucka pronaći prostrijeljenog s lisicama na rukama u jednom kanalu u Brooklynu. Iako kriket u romanu ima važnu simboličku ulogu, za samu radnju romana nije bitan, tako da čitatelj ne mora poznavati pravila ove igre. Ispočetka ovaj je sport prezentiran kao simbol useljeničke podkulture, kao stvar koja ljude okuplja zajedno i istovremeno naglašava njihovu različitost od "mainstream" Amerike. Autor svog junaka ne pošteđuje najgorih aspekata imigrantskog iskustva, a scene u romanu koje se odigravaju u Uredu za useljavanja ili gradskoj agenciji koja izdaje vozačke dozvole djeluju kao da ih je napisao Franz Kafka i lako su prepoznatljive svakom koji se našao na meti američke birokracije. Roman Nizozemska, Josepha O'Neilla, dobitnika ovogodišnje književne nagrade PEN/Faulkner, objavila je izdavačka kuća Pantheon Books.