Linkovi

Mobitel i zemlje u razvoju


Mobiteli predstavljaju primjer onog što ponekad nazivamo tzv. tehnologijom velikog skoka, proizvoda koji omogućuje zemljama u razvoju blagodati pouzdane i rasprostranjene komunikacijske mreže bez velikih ulaganja u infrastrukturu fiksnih telefona. U

Abdul Wakil vlasnik je jednog dućana u afganistanskom selu Daw Koo, oko četrdeset kilometara sjeverno od Kabula. Kaže kako je njegov mobitel iz temelja izmijenio njegovo poslovanje.

Kaže da su ranije morali ići u grad da bi naručili proizvode, sad se narudžbe obavljaju telefonom i troškovi su znatno niži. Međunarodni telekomunikacijski savez kaže da je danas oko 72 posto afganistanskog stanovništva pokrivenom signalima mobilne telefonije. S druge strane manje od jedan posto stanovništva ima fiksne telefonske linije. Naglo širenje mobitela u zemljama u razvoju poput Afganistana rezultat je nekoliko čimbenika. Andrew Burns ekonomist je pri Svjetskoj banci i glavni autor studije o širenju tehnologije u zemljama u razvoju: "Postoji kombinacija toga da su izloženi toj tehnologiji, da joj je omogućeno da bude u toj zemlji, a potom da postoji okruženje u kojem ona može cvjetati. A to znači da postoji pozitivno regulativno okruženje, a znači i da morate imati stanovništvo koje je u stanju to iskoristiti".

Korištenje mobitela povećalo se širom svijeta kako sve više zemalja otvara svoje državne telefonske sustave i dopušta privatnim kompanijama da postavljaju mreže mobilne telefonije. Krajem 2006. godine 68 posto pretplatnika mobilne telefonije živjelo je u zemljama u razvoju.

Andrew Burns kaže da je lakoća uporabe bila ključna za naglo širenje mobitela: "Ne morate biti pismeni, ne morate znati brojeve, ne morate znati matematiku niti bilo što složeno. Morate samo biti u stanju otipkati brojeve i to je ekstremno moćno".

Ekstremno moćno je i u financijskom smislu. Obavljanje bankarskih poslova putem telefona postalo je vrlo popularno u zemljama u razvoju, gdje mnogi ljudi nemaju bankovne račune. U Keniji niskobudžetna telefonska služba pod imenom M-Pesa omogućuje ljudima da šalju i primaju novac putem tekst poruka. Ta je usluga vrlo popularna jer ukida potrebu da ljudi poput Daniela Rohioa putuju na duge staze kako bi primili ili isporučili gotovinu.

"Ako sam htio poslati novac svojoj mami ili baki, one ga ne bi mogle primiti i trebale bi čekati najmanje dan-dva. Ustanovio sam da je nešto lakše slati novac M-Pesom u ovom trenutku", navodi Rohio.

Mobiteli su se pokazali korisni i u medicini – pomažući zaustavljanju širenja bolesti kao što je AIDS. U Ruandi zdravstveni djelatnici u ruralnim klinikama koriste mobitele opremljene posebnim softwareom koji je izradila američka kompanija Voxiva. Taj software omogućuje zdravstvenim djelatnicima da u mobitele unesu podatke o zalihama lijekova i broju pacijenata s AIDSom, pa potom te podatke u obliku tekst poruka pošalju zdravstvenim dužnosnicima u glavnom gradu Kigaliju. S tim informacijama dužnosnici mogu bolje pratiti širenje AIDSa i rasporediti medicinske resurse klinikama koje liječe pacijante. Jean Luc Hassan Kavumu radi kao sestra u jednoj ruralnoj klinici i kaže da to pomaže pacijentima.

On kaže kako je nekad putovao u Kigali da bi prenio te informacije i dok ga nije bilo nije bilo nikoga da vodi brigu o pacijentima. S ovim sustavom, kaže, sad je u klinici cijelo vrijeme. Ipak u nekim zemljama vlada takvo siromaštvo da mobiteli još nisu doveli do promjena. I dok su mobiteli omogućili zemljama u razvoju da preskoče tehnologiju fiksnih telefona, stručnjaci kažu da oni sami po sebi ne mogu dovesti do gospodarskog razvoja. Pouzdani izvori električne energije, suvremena mreža auto cesta i druga infrastruktura mora postojati, kažu oni, da bi zemlje u razvoju mogle doživjeti održivi gospodarski rast.

XS
SM
MD
LG