Mostogradnja u svom najboljem, najefikasnijem obliku, komentirali su, s varijacijama na temu, europski tiskani i elektronski mediji summit EU – SAD u Beču. (O značaju trenutka najbolje govori detalj da je vijest o summitu preskočila one nogometne, mada groznica Mundiala sve žešće trese Europu...) Najviše je interesa izazvao dio izjava američkog predsjednika Georgea Busha da bi i sam volio zatvaranje Guantanama te obrazloženje da je u zatvoru ostalo oko 400 zatvorenika za koje bi američka strana htjela da se izruče matičnim zemaljama, uglavnom Saudijskoj Arabiji i Jemenu.
Uz napomenu da je američki predsjednik prvi otvorio ovo pitanje, Europljani nisu skrivali zadovoljstvo da se problem Guantanama kreće prema svom finalnom razrješavanju. Ovo, naravno, nije bio jedini primjer zatopljavanja odnosa u kojem analitičari nalaze pokušaj Washingtona da se približi europskim stavovima a neki čak i transformaciju odnosa, pogotovo u suglasju oko Irana te pomoći Palestincima. Izvjestitelji nisu propustili podsjetiti na kontrast zaista prijateljskog, ležernog, srdačnog susreta najviših dužnosnika EU i SAD i javnog mnijenja, i dalje veoma rezerviranog, te nema ispitivanja stavova građana bez upozorenja da je podrška američkoj politici veoma niska.
Ovim se tumači i velik prostor dat obrazloženju Georgea Busha da ne sluša mišljenje građana niti se obazire na rezultate anketa, on samo slijedi ono što ocijeni da je najbolje za njegovu zemlju. Posjet američkog predsjednika je, istina, na ulice izvukao demonstrante kao što je to već tradicija, no evidentno je da je protesta bilo manje i da su se pokazali nenasilnima, što nije isključiva zasluga angažmana velikog broja policajaca i dobre pripreme koje su spriječile čak i mogućnost ozbiljnijeg izgreda.
Poslovna pak zajednica, pogotovo u svjetlu osvježene brojke o razmjerima dnevne trgovinske razmjene dvaju partnera teške dvije milijarde dolara, ishvalila je američku spremnost na kompromise u pregovorima unutar Svjetske trgovinske organiazcije, WTO. Visoki je gost zavrijedio komplimente što je nakon otvorenih razgovora i priznanja obaju strana da imaju teškoća sa pomirenjem užih, domaćih interesa s interesima svijeta obećao kompromisno rješenje, usprkos pozovima kod kuće da je bolji nikakav dogovor nego li onaj koji neće u potpunosti zaštititi američke poljoprivrednike.