Bolje spriječiti nego liječiti, mudro je zaključio Carl Bildt, svojevremeno među glavnim igračuma u smirivanju regije koju je on okrstio prostorom južno od Slovenije sjeverno od Grčke. Od svih lekcija koje je međunarodna zajednica izvukla iz rata u Bosni i Hercegovini najznačajnija je ona da smo morali učiniti mnogo više kako bismo sve ovo spriječili.
Lord Owen također je bio među ne baš uspješnim mirotvorcima, on sumnja da je EU sposobna za ozbiljiniju, zahtjevniju mirotvornu akciju, također i UN nije u igri, jedini kadar obaviti posao je NATO-savez. I njemu su naučene lekcije značajne a propusti se uvijek plaćaju, ne smijemo dozvoliti da nas gospodari rata vozaju kako im je drago, što nismo naučili u Somaliji dobili smo u Darfuru, kazao je. Owen je iznio nekoliko neuobičajenih teza o haaškome Tribunalu, iako smatra da je «uvredljivo» da je dvojac Karadžić i Mladić još na slobodi, osobno nije uvjeren da li presude doprinose rekoncilijaciji a Milošević je za njega primarno mirotvorac.
Na skupu posvećenom desetoj obljetnici Daytonskog mirovnog sporazuma, organiziranom u jednom od ovdašnjih prestižnih think-tankova, European Policy Centre, jedini koji je dozvolio više samokritike bio je visoki izaslanik za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana. Potrebna nam je koncentirana diplomacija s pozadinom ozbiljne prijetnje upotrebom sile, potom robustna operacija očuvanja mira i nakon svega usklađenija obnova. Za Solanu je najjasnija lekcija proizašla iz, kazao je, «balkanskih drama», a ona je da samo zajednički rad EU, SAD i NATO-saveza daje velike stvari. Nažalost, sve je ovo prekasno učinjeno u Bosni i Hervcegovini i rezultiralo je desecima tisuća bespotrebnih smrti. Solana je zapravo bio jedini govornik mešu mirotvorncima koji je spominjao žrtve, zaključivši, «cijena nacionalizma i naš kolektivni propust da prekinemo borbe visoka je, da, dobili smo mir, da, prekinuli smo noćnu moru, da, sada imamo mir no on je došao kasno i prepun je bolnih kompromisa».