Nakon što je u srpnju Radovan Karadžić uhićen u Beogradu, glavni tužitelj Tribunala, Serge Brammertz objasnio je za što se tereti bivši čelnik bosanskih Srba: Karadžić se tereti za etničko čišćenje ne-srpskog stanovništva iz velikih dijelova Bosne i Hercegovine. Stavlja mu se na teret naređivanje kontinuiranog granatiranja civilnih ciljeva i snajperske vatre. Svrha toga bila je teroriziranje civilnog stanovništva u Sarajevu. Optužuje ga se za genocid počinjen u Srebrenici, u srpnju 1995. Tamo je ubijeno oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Stručnjak za ratne zločine Paul Williams, koji predaje na Sveučilištu American, ovdje u Washingtonu, kaže da je – s pravne strane - razmjerno jednostavno dokazati zločin protiv čovječnosti: "Postoji niz kaznenih djela – kao što su mučenje, ubojstvo, silovanje, uništenje imovine – koji predstavljaju zločin protiv čovječnosti ukoliko se dokaže da su počinjeni na masovan i sustavan način. Tužitelj ne treba dokazivati namjeru da se počini kazneno djelo. Treba jedino dokazati da su se kaznena djela dogodila, da su bila masovnih razmjera, da su bila provedena na sustavan način, te da su ih optuženi ili zapovjedili ili su ih izravno izvršili. U slučaju genocida, to je nešto teže dokazati. Tužitelj mora dokazati da je postojala namjera da se uništi cijela jedna etnička skupina, ili jedan njezin dio. Gotovo uvijek, namjera počinitelja genocida dokazuje se na temelju određenih okolnosti, jer naravno, nema pismenih zapovijedi. To posao tužitelja čini težim".
Radovan
Karadžić je prilikom prvog pojavljivanja pred Tribunalom, odmah nakon uhićenja,
izjavio da mu nije potreban odvjetnik te da će se sam braniti. Marko Hoare iz Londonskog Instituta za Bosnu
podsjeća da je to bila taktika i Slobodana Miloševića: "To je bila strategija nekih prominentnijih
srpskih ratnih zločinaca. Ona se
temelji na sljedećem: suđenje se u
pravnom smislu ne tretira na ozbiljan način. Cilj je pretvoriti suđenje u neku
vrst cirkusa, što se koristi u propagandne svrhe. To je činio Milošević, to čini i Vojislav Šešelj. Pretpostavljam da razmišljaju na ovaj način
– ne očekuju da će biti oslobođeni, pa onda nastoje uveličati razmjere svog
slučaja, iskoristiti ga u propagandne svrhe.
U strogo pravnom smislu – ta im je taktika besmislena. Jer, ako želite da se donese oslobađajuća
presuda, ili da vam se dosudi blaža kaznu – najbolje je angažirati
odvjetnika".
Mnogi zapadni analitičari smatraju da će suđenje Radovanu Karadžiću biti od ključne važnosti za kredibilitet međunarodnog Tribunala za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Važno je da suđenje bude pravedno, ali da se i percepira kao pravedno, a Karadžiću se ne smije dopustiti da od suđenja napravi lakrdiju – što je Slobodan Milošević vrlo uspješno učinio.