Svicarski psiholog i psihijatar Karl Jung, zacetnik tzv. analiticke psihologije, odnosno “arhetipske psihologije,” kako je nerijetko takodjer zovu, psihologije u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga – osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno – zagovarao je, za bolje razumijevanje ljudskog uma, znanstveno ispitivanje snova, mitologije, religije i umjetnosti i mnoge od tih svojih ideja razvio u razdoblju izmedju 1913. i 1918. godine, u periodu osobne duhovne krize i kreativnosti. To svoje putovanje – otkrivanje samoga sebe – biljezio je u, kako ju je on zvao, Crvenu knjigu. Opsezni je svezak bio cuvan na tajnom mjestu vise od sedamdeset godina kad su Jungovi nasljednici konacno pristali na njeno objavljivanje. Po svemu sudeci, Crvena ce knjiga imati snaznog utjecaja na nase shvacanje Junga kao i na podrucje psihologije kojega je on bio zacetnik.
Carl Jung je svoju knjigu, u lijepom, koznom uvezu, sam pohranio u vitrini 1930., dvanaest godina po zavrsetku onog razdoblja vlastitih unutrasnjih nemira i traganja. Jungovi nasljednici stavili su knjigu, 1984. godine, na sigurnije mjesto, u trezor banke, i nisu dopustali nikome da je vide. Mozda su se, kao i sam Jung, bojali da bi njeni ne-racionalni elementi mogli biti pogresno tumaceni kao ludilo, sto bi pak moglo naskoditi njegovoj znanstvenoj reputaciji. Medjutim, kad su saznali da su neki dijelovi Crvene knjige vec bili dostupni javnosti, dopustili su Sonuu Shamdasaniju, povjesnicaru Jungove misli i profesoru na University College, u Londonu, rad na uredjivanju knjige. Profesoru Shamdasaniju potrebno je bilo 13 godina da posao zavrsi. Jung je, kaze on, Crvenu knjigu poceo voditi 1913., kad je zapao u osobnu krizu: "Vec je uzivao reputaciju jednog od vodecih na podrucju evropske psihijatrije, bio na celu za ono vrijeme avangardnog psihoanalitickog pokreta, i bio ozenjen, s velikom obitelji, imucan....rekli biste, imao je sve, ali Jung je smatrao da je svoju dusu izgubio".
Jedino prebacivanjem fokusa s vanjskog na unutrasnji svijet, vjerovao je Jung, mogao bi ponovno doci u dodir s vlastitom dusom, pronaci pravi smisao. Jedino tako, kaze Beverly Zabriskie, predsjednica obrazovne ustanove Jungian Psychoanalytic Association, Jung se nadao da ce moci ponovno pokrenuti dijalog s vlastitom dusom: "Znao je da taj razgovor ne moze voditi sve dok ga svjetovne emocije, predrasude i njegove “tastine,” u procesu njegovih nastojanja da impresionira druge u svijetu, budu sprjecavale i stajale na putu izmedju njega i njegove duse. Morao je tim svojim emocijama dati izrazaja i oduska. I to je, zapravo, njegova Crvena knjiga".
To je cinio tako sto bi se povukao u svoju radnu sobu i dopustio mislima da slobodno lutaju, i u njegovoj masti i u stvarnosti. Jung je tu metodu nazvao “aktivna imaginacija.” O likovima i simbolima iz tog stanja slicnog transu Jung je pisao u Crvenoj knjizi. Neki od likova bili su ljudski, neki mitski, neki bozanski, neki dijabolicni. Jung ih je opisao zivim rijecima, oslikao zivim bojama: "Tako u Crvenoj knjizi nalazite cudne gusjenice i druge likove monstruoznog izgleda; Jung je o njima razmisljao kao o indikatorima monstruoznoga u samome sebi. Na taj se nacin Jung nadao ostvariti zivotno ispunjenje i cjelovitost, pronaci opet svoju dusu. Prihvatim li ono najnize u sebi, pisao je, pustam u tlo Pakla sjeme. Ono je nevidljivo malo, ali iz njega klija i raste drvo mog zivota".
Bilo je to jedno izvanredno, herojsko putovanje. Zapravo, i sam Jung je tvrdio da je herojsko putovanje samo jedan od mnogih stalnih motiva ili arhetipova koji su, na razne nacine, izrazeni u religioznim pricama, mitovima, bajkama i umjetnosti svake kulture. Ta ideja repozitorija, rezervoara univerzalnih prizora, sto je Jung zvao “kolektivno nesvjesnim,” i sve njegove psiholoske teorije, potjecu iz njegovih iskustava opisanih u Crvenoj knjizi. U tom smislu, kaze njen uredjivac Sonu Shamdasani, ona predstavlja puno vise od obicnog intimnog dnevnika: "Naime, da je samo to, ona ne bi bila narocito zanimljiva. Ono sto jest zanimljivo, to je nacin na koji je on razvio psihologiju koja je za mnoge postala izuzetno snazno sredstvo za ponovno pronalazenje znacenja, smisla u njihovim zivotima. Velika pitanja koja su i danas s nama – Kakva je priroda zla? Kako bi trebalo zivjeti? Sto je dobro? Sto je sebstvo? Koji su nasi ideali? Sto je dusa? Crvena knjiga Jungov je pokusaj da se uhvati u kostac s tim pitanjima".
Objavljivanje Crvene knjige Carla Junga pruza novi izvor i mogucnosti drugima u njihovoj potrazi za odgovorima na ta pitanja. Njena dostupnost sada, i njeno izlaganje u njujorskom muzeju umjetnosti Rubin, zacijelo ce prosiriti utjecaj i doseg Jungovih dubokih, iako kontroverznih misli i ideja. U toj kontroverziji, u toj raspri, sam Jung, medjutim, nikada se nije izjasnjavao, nikada stajao ni na ciju stranu. Cesto je i govorio: Hvala Bogu da sam samo Jung, a ne i Jungovac!