Svakoj je rečenici pripisan broj koji određuje visinu sreće, a baziran je na upotrebi oko tisuću riječi koje koriste blogeri u svojim blogovima. Ova metoda preuzeta je iz jednog drugog psihološkog istraživanja u kojem su sveučilišni studenti ocjenjivali riječima u rasponu od 1 do 9. Riječi ljubav i raj primjerice, dobivale su visoke ocjene, dok su riječi kao što su talac i trauma imale niže ocjene. Chris Danforth kaže da su demografske karakteristike, kao što su blogerove godine, također imale utjecaja: "Sreća se mijenja kako idemo kroz život. Sociolozi su uvijek tvrdili da, kada je u pitanju sreća, kako idemo kroz život, postoji krivulja oblika planine, dakle s najvišom točkom, nakon koje se krivulja spušta. To je upravo ono što smo mi uočili u ovom istraživanju, i to je prvi puta da je tako nešto primijećeno".
Evo što je gospodin Danforth rekao o zaključcima ovog istraživanja kada su u pitanju karakter i osjećaj sreće kod Amerikanaca: "Istraživanja su dovela do nekoliko zaključaka za koje mislim da su malo više vezani za američka iskustva. Dakle, jedan od tih zaključaka jest da osjećaj sreće sljedi otprilike istu krivulju kao i udaljenost od zemljina ekvatora, a ta krivulja ima svoju najvišu točku negdje poviše središnjeg djela Sjedinjenih Država, oko 35-e do 40-e paralele. Uz to, čini se da i dani u tjednu imaju veze sa osjećajem sreće. Vikendi su najsretniji dani, dok je srijeda najtužniji. Mislim da se ovo može povezati i s Twitter porukama, koje smo počeli istraživati tek prije nekih godinu dana. To su poruke od 140 slova, i svježije su, u njima se odražava trenutačno stanje, a manje razmišljanja do kojih se došlo u duljem periodu, kao što je to slučaj kod blogera".
Gospodin Danfort kaže da su takve twitter poruke sljedeći korak u njihovu istraživanju. “Dugoročno mislim da bi se ovo istraživanje moglo pretvoriti u nešto poput nacionalnog indeksa sreće, nešto poput indeksa kojeg imaju recimo u državi Butan”, kaže on. Ovo istrazivanje naslovljeno je “Mjerenje sreće u pismenom izražavanju: pjesme, blogovi i predsjednici.” Chris Danforth objašnjava da su na početku željeli koristiti pjesme kao pokazatelj sreće, te su s Interneta uzeli riječi svih pjesama koje su mogli naći, objavljenih u posljednjih 60-ak godina. Duhovna i soul glazba pokazala se vrlo sretnom, dok su pop country i folk glazba bile prilično neutralne: “A onda u 80-ih godinama s početkom hip hopa, rapa, punka i heavy metal glazbe, počeo je opadati indeks sreće za glazbene tekstove općenito.”
Uz glazbu, ovi su znanstvenici također bili zainteresirani za tekstove govora o stanju nacije svih američkih predsjednika. Naravno, ne iznenađuje da je John F. Kennedy imao najveći indeks sreće, dok su predsjednici Eisenhower i Regan također imali visoke ocjene. Istraživanje je pokazalo da je indeks sreće za ove govore odražavao svjetske dogadjaje vremena u kom su nastali.