Jessica Mathews je rodjena u New Yorku, 1946. Njen otac, povjesnicar i lijecnik, dobitnik je Pulitzerove nagrade. Kao djevojcica, Jessica je pokazala veliki talent za jahanje. Sanjala je o tome da sudjeluje na Olimpijskim igrama. Kad su joj bile 22 godine, ta joj se zelja gotovo ostvarila. "Kvalificirala sam se na desetom mjestu u zenskoj ekipi za preskakivanje, uzeli su prvih sedam", kaže Mathews.
S jahanja, Jessica je svoju energiju usmjerila na istrazivanje, zavrsila studij s doktoratom iz molekularne biologije. No umjesto da nastavi u nekom laboratoriju, prihvatila je stipendiju za mjesto znanstvenog savjetnika u Kongresu. Ostala je raditi za tadasnjeg kongresmana Morrisa Udalla i pomogla mu u njegovoj kandidaturi za predsjednika 1976. godine: "Bile su to dvije najintenzivnije godine mog zivota", kaže Mathews.
Udall nije dobio nominaciju svoje, demokratske stranke, dobio ju je tadasnji guverner Georgije Jimmy Carter, ali Jessica Mathews je ostala u politici. Pridruzila se Carterovoj administraciji i sa savjetnikom za Nacionalnu sigurnost, Zbigniewom Brzezinskim, radila na programu Bijele kuce o globalnim pitanjima.
"Nuklearna proliferacija, na tome i danas radim, zatim kontrola konvencionalnog naoruzanja, to je za tu administraciju bilo vazno pitanje, pa ljudska prava, zastita medjunarodnog okolisa... na tome sam radila", kaže Mathews.
Nakon sovjetske invazije Afganistana, 1979., Carterovi su se prioriteti promijenili i Mathews je napustila Bijelu kucu. Njen je odlazak dobio dosta publiciteta i dobila je ponudu za novi posao, u urednickom kolegiju Washington Posta.
"Do tada, pisala sam memorandume koje su citala samo dvojica – predsjednik Carter i Brzezinski, i presla na pisanje uvodnika koje je mogao citati cijeli svijet. Naucila sam kako traziti, i nalaziti, ideje, sto i kako s njima raditi, kako istrazivati i pisati", lkaže Mathews.
Slucaj je, kaze Jessica, uvijek igrao veliku ulogu u njenom zivotu. Tako i objasnjava svoj dolazak, 1981. godine, u Institut za svjetske resurse, nestranacku, medjunarodnu think-tank organizaciju za ekoloska istrazivanja.
"U to vrijeme, jedino sporno medjunarodno pitanje bio je Zakon o moru. Nas, u organizaciji, zanimao je porast stanovnistva, zatim poljodjelni resursi, upravljanje prirodnim i drugim resursima. Vrlo rano poceli smo se baviti i klimatskim promjenama", kaže Mathews.
G. 1997., Jessica Mathews je napustila Institut za svjetske resurse da bi radila za Carnegie zakladu za medjunarodni mir, takodjer nestranacku organizaciju koja promice globalnu suradnju. Zadnjih godina ona i vodi kampanju Zaklade za osnivanje globalnog istrazivackog instituta, mreze ureda u raznim zemljama, s lokalnim strucnjacima, za pronalazenje rjesenja sirokom spektru drustvenih i ekonomskih problema. Pod imenom New Vision, uredi su vec otvoreni u Washingtonu, Moskvi, Beijingu, Bejrutu i Briselu, a bit ce otvoren i niz drugih. Jessica Mathews vjeruje u moc ideja za mijenjanje nacina rada vlada. Utjecati na nacin na koji one razmisljaju, na politiku koju usvajaju, kaze Jessica Mathews, izuzetno je vazna mogucnost. Jednako vazno je uspostaviti suradnju izmedju civilnih drustava, preko strucnjaka, novinara, uspostaviti svaku mogucu interakciju putem organizacije kakva je Carnegie zaklada.
To znaci i braniti svoja stajalista, dodaje ona. U njenom slucaju – njeno rano protivljenje ratu u Iraku: "Ja se oslanjam na analize... Bilo mi je apsolutno jasno da od toga moze nastati samo tragedija", kaže Mathews.
Zaklada Carnegie, kaze Jessica Mathews, ima odgovornost vecu od same analize svjetskih problema. Analize koristi da bi utjecala na lidere, na nacin njihovog razmisljanja, na odluke koje donose.
"Mozemo usavrsiti svijet, mozemo ga uciniti boljim. Boljim po nekim vaznim pitanjima, u nekim odnosima koji su kriticni za mir", kaže Mathews.
Jessica Mathews vjeruje da je s takvim ocekivanjima i nadama i s jasnim razumjevanjem pozitivna promjena moguca. Jer gradjani svijeta, kaze, imaju puno vise zajednickih interesa nego sto je razlika koje ih dijele.