Ovih dana, slonovi nisu u središtu pažnje samo u cirkusima – i američki zoološki vrtovi svoje divovske sisavce gledaju povećalom. Slonovima – jednima od najdruželjubivijih životinja – treba jako mnogo prostora … iz očiglednih razloga. Nedavna smrt 55-godišnje slonice Peaches, u čikaškom Zoološkom vrtu Lincoln Park, - samo tri mjeseca nakon smrti jednog drugog slona u istom zoološkom vrtu -, oživjela je rasprave o mogućnosti slonova da toleriraju hladnu klimu. Upravo u svibnju prošle godine, u vrlo svježem Detroitu je zatvorena nastamba slonova, a dva njezina stanovnika, Winky i Wanda, poslani su u mnogo topliji Tennessee.
U rijetkim trenucima kada su slonovi u prirodi sučeljeni s hladnim vremenom, oni su stisnu blizu i tako griju. No, u većini američkih zooloških vrtova u sjevernim dijelovima zemlje nema dovoljno slonova da bi se mogli međusobno ugrijati. Što nas dovodi do Maggie, jedine slonice u zoološkom vrtu u Anchorageu, na Aljasci, jednom od najhladnijih mjesta u Sjedinjenim Državama.
Tamošnja je uprava odlučila prodati Maggie nekom zoološkom vrtu u toplijim krajevima, ali – kako se pokazalo – to je mnogo lakše reći nego i učiniti. Za Maggie je, naime, mnogo opasnije da ju se seli, nego da živi u svojem mrzlom okružju. S više od četiri tone, Maggie je dvostruko teža od preporučene težine za slonicu. Ona je, jednostavno rečeno, debela … i to čak i po slonovskim standardima.
Zoološki vrt joj je stoga odlučio napraviti aparat za tjelovježbu, poput pokretne staze. Na njoj bi Maggie svoje suvišne kile otpješačila … i otpješačila … i otpješačila. No, slonovska pokretna staza nije sprava koju se redovito nalazi u teretanama. Nitko ustvari ne proizvodi tako ogromne pokretne staze.
Gdje potražiti tehnološki know-how? Kod rudara! Ako itko zna graditi ogromne pokretne trake za tone i tone materijala, onda su to rudarske kompanije. Za sada, njezina se sprava još gradi, ali u proljeće već možemo zamisliti prizor bucmaste slonice na tjelovježbi. Ako želi vidjeti toplu Floridu, morat će udariti živahni tempo.