Tradicionalne mirovne misije više ne zadovoljavaju potrebe svijeta i treba ih mijenjati – to je jedan od nalaza panela stručnjaka Ujedinjenih naroda podnesen glavnom tajniku svjetske organizacije Kofiju Annanu. O predloženim reformama raspravljalo se u ponedjeljak u washingtonskom Centru Woodrow Wilson.
U govoru Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda prije godinu dana glavni tajnik Kofi Annan pozvao je na radikalnu reformu svjetskog tijela rekavši da ta organizacije ne može – citiramo – "nastaviti nastavljati ono što čini". Uspostavio je "Panel o prijetnjama, izazovima i promjeni na visokoj razini", tijelo sastavljeno od 16 bivših viših dužnosnika i čelnika međunarodnih organizacija. Panel je dobio u zadatak da analizira izazove međunarodnom miru i ponudi preporuke o reformi Ujedinjenih naroda.
U svom izvješću, objavljenom u prosincu prošle godine, ova je skupina iznijela 101 preporuku. Iako se bavi brojnih i raznovrsnim pitanjima, tema koja se stalno ponavlja u tom izvješću bavi se "državama pod stresom", kaže Garth Evans, predsjednik Međunarodne skupine za krize i jedan od autora izvješća: "Postoje mnoge zemlje danas – nismo ih pokušali pobrojati, ali prema nekim procjenama moglo bi ih biti 60 ili 80 – i ako ih promotrite razborito, pomno i objektivno, one jednostavno ne ispunjavaju najosnovije kriterije suverenosti iz westfalijanske tradicije, u pogledu sposobnosti da djelotvorno očuvaju sigurnost svojih građana i osiguraju minimum uprave."
Takve države predstavljaju potencijalnu prijetnju svjetskom miru i sigurnosti. Kako bi im se pomoglo i kako bi se održala svjetska sigurnost, ovaj panel je predložio stvaranje Povjerenstva za izgradnju mira koje bi odgovaralo i upravljalo situacijama nakon sukoba. Glavna funkcija tog povjerenstva bila bi da identificira države kojima prijeti propast i osigura im tzv. "proaktivnu pomoć" kako bi se to spriječilo.
Budući da se tradicionalne operacije održavanja mira ne bave problemima koji su izazvali sukob, ovo povjerenstvo bi se bavilo aktivnostima izgradnje mira više nego njegovim održavanjem. Povjerenstvo bi odgovaralo Vijeću sigurnosti.
Umirovljeni američki general William Nash ima bogato iskustvo u misijama održavanju mira i operacijama poslije sukoba. Bio je vojni zapovjednik u Bosni i Hercegovini i jedan od civilnih upravitelja na Kosovu. On kaže da su operacije Ujedinjenih naroda često dezorganizirane i da ih valja poboljšati: "Htio bih vam reći da su veći dio godine koji sam proveo na Kosovu, u Mitrovici, Srbi i Albanci bili moj najmanji problem. Svoje sam vrijeme provodio baveći se međunarodnom zajednicom. Mnogo sam vremena proveo baveći se organizacijom Ujedinjenih naroda, što je za mene – vojnika – vrlo zbunjujuće. Ako ne možemo postići uspjeh na terenu, ako ne možemo ostvariti bolji život, zašto uopće biti tamo?"
General Nash kaže da je ključno za vojnog zapovjednika ili civilnog upravitelja da ima ovlasti donositi ad-hoc odluke i da ima sredstva za njihovo provođenje. On pozdravlja predloženo osnivanje Povjerenstva za izgradnju mira, ali dodaje da će samo dobro integrirana i organizirana misija biti u stanju "učiniti stvarne promjene u životima ljudi na terenu".
Carlos Pascual, koordinator za obnovu i stabilizaciju u američkom Državnom tajništvu, kaže da svijet koji se mijenja predstavlja zastrašujuće izazove. On smatra da za nove izazove treba stvoriti nove mehanizme. Od osnivanja Ujedinjenih naroda svjetska organizacija je bila angažirana u 55 mirovnih misija. Četrdeset i jedan od njih bila je nakon okončanja Hladnog rata, što ukazuje na trend povećavanja, naglašava gospodin Pascual.
I on pozdravlja osnivanje Povjerenstva za izgradnju mira, dodajući da Ujedinjeni narodi trebaju centar za stabilizaciju poslije sukoba i obnovu koji će moći djelovati "brzo i djelotvorno": "Vrlo smo zainteresirani za tu ideju. Pitanje je samo kako će se ona ostvariti i kako će to funkcionirati."
Gospodin Pascual zamišlja Povjerenstvo za izgradnju mira kao sastavljeno od "ključnih zemalja koje mogu imati najviše utjecaja". Tu su članice Vijeća sigurnosti, ključni donatori, predstavnici međunarodnih financijskih institucija i predstavnici zemalja iz regije sukoba. Naglašavajući kako izazov dvadeset i prvog stoljeća nije kako pobijediti u ratu, već kako pobijediti u miru, gospodin Pascaul naglašava da bi takvo povjerenstvo moglo znatno smanjiti postotak ratom razorenih zemalja koje se natrag vraćaju sukobu, unatoč tradicionalnim intervencijama Ujedinjenih naroda.
