Tkogod je ikad osjetio snagu Beethovenove Devete simfonije ili mu je srce poletjelo uz zvuke narodne glazbe, zna da glazba može utjecati na raspoloženje. Mnogi glazbenici vjeruju da ona može utjecati i na – tijelo. A kako izvješćuje , jedan glazbenik iz New Yorka takvim stavom privlači pažnju medicinskih krugova.
Već četrdeset godina, 63-godišnji Milford Graves odlazi na turneje po svijetu, svirajući bubnjeve. Godine 1967, časopis "Down Beat" proglasio ga je najperspektivnijim novim talentom godine. Premda i danas dosta svira, trenutno ponajviše vremena provodi podučavajući improviziranje u jazzu, na Collegeu Bennington, u Vermontu...te provodeći istraživanja o fiziološkim učincima glazbe. "To je više od same teorije, jer funkcionira kod mnogih ljudi. Ja to redovito vidim i znam da to funkcionira točno tako. Bez obzira kako mi to objasnili, klinički nalazi su pozitivni".
Milford Graves je ustanovio da je normalni ritam kucanja srca u stvari prilično nepravilan, uključujući i kucaje koji su kratki, a zbivaju se potpuno nasumice. Do nedavno, takve otkucaje liječnici nisu niti čuli jer su vrlo niske frekvencije. No, u podrumu svoje kuće u njujorškom Queensu, Milford Graves je otkrio način kako da iskoristi kompjutere za identifikaciju i snimanje tih niskih frekvencija. Takve otkucaje Milford Graves uspoređuje s glazbom, posebice kubanskim i nigerijskim ritmovima bubnjeva.
Profesor Graves tvrdi da ti bubnjari već stoljećima znaju da vanjski nepravilni ritam bubnjeva može imati pozitivan učinak na zdravlje slušatelja. Kako kaže, ti kubanski i nigerijski bubnjari vjerojatno nisu znali zašto njihova glazba ima takav učinak, ali mi sada, zahvaljujući kompjuterskoj tehnologiji, to znamo. I, upravo zato, smatra Graves, mi možemo koristiti glazbu kako bismo reprogramirali srca koja ne otkucavaju onako nepravilno kao što bi trebala. "Takvom glazbom šaljete drugačiji podražaj, koji treba potirati onaj nezdravi u samom srcu. Prema tome, bubnjevima se pokuša nadjačati vlastiti ritam srca kako bi ono ponovno kucalo na zdraviji način".
Je li to moguće? Istraživanje Milforda Gravesa ukazuje da DA, a ono je bilo dovoljno uvjerljivo za Zakladu Guggenheim koja mu je odobrila grant za obnavljanje opreme i nastavak studije. Baruch Krauss, liječnik hitne službe i profesor pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, kaže da znanstvenici ove ugledne medicinske ustanove tek počinju razumijevati ono što je Milford Graves otkrio radeći u vlastitom podrumu – da je normalni otkucaj srca poliritmički.
Kako kaže dr. Krauss, premda medicinska zajednica još nije spremna početi koristiti glazbu za liječenje svojih pacijenata, liječnici koriste elektroničke pejsmejkere kako bi ispravili rad srca istim takvim principom. "Vanjskim pejsmejkerom se do srca dovodi impuls koji pojačavajući ritam kucanja srca ustvari ga vraća na normalni ritam. To u principu nije bitno drugačije od onog što predlaže profesor Graves".
Doduše, ugradnja pejsmejkera uključuje i manji kirurški zahvat, što je ipak invazivnije nego akupunkturne igle koje Milford Graves koristi za prenošenje svojih ritmova bubnjeva do srca. Upravo zato Baruch Krauss smatra da Gravesove ideje o glazbi i fiziologiji ljudskog tijela zaslužuju daljnja proučavanja … i daljnje financiranje.