Inauguralni balovi odavno su sastavni dio predsjednickih inauguracija. Predsjednik i prva dama odlaze samo na one sluzbene – za 55. predsjednicku inauguraciju odrzano ih je devet, ali uz te sluzbene, sire je podrucje Washingtona, na Dan inauguracije, prepuno dogadjaja, od predavanja i seminara do cijelog niza nesluzbenih slavlja i zabava i neformalnih balova, koji dobijaju daleko manje publiciteta ili prolaze potpuno nezapazeno u medijima. Jedan takav odrzan je, na sam Dan inauguracije, u Arlingtonu, na drugoj obali Potomaca.....
Rock-glazbenik Derek Miller, s rezervata Six Nations, u Ontariju, Navajo country&western bend Stateline, Onondaga ritam-i-blues bend Corn-bred, i Lumbee/Shawnee/Choctaw soul-glazbenica Martha Redbone, zabavljali su oko 2000 uzvanika na balu americkih Indijanaca uprilicenom u cast 55. predsjednicke inauguracije. Najveci je to i najprestizniji indijanski dogadjaj Washingtona koji, svake cetiri godine, okuplja indijanske vodje, plemenske starjesine, vojne veterane, aktiviste, istaknute i slavne licnosti dvoipolmilijunske indijanske zajednice Amerike. “Sjajna je to prilika za okupljanje americkih Indijanaca na dan kad zemlja dobija novog ili prihvaca, kao sto je sada slucaj, drugi mandat predsjednika, sjajna prilika da se izrazi podrska vodstvu ove divne zemlje u kojoj svi zivimo,” kaze David Anderson, pomocnik ministra u Ministarstvu unutrasnjih poslova, na celu biroa za indijanska pitanja. “Jako je vazno da se nastavi s priznavanjem nas i onoga sto mi predstavljamo u povijesti ove zemlje. Na nas, Indijance, prve zitelje ovog kontinenta, tako se cesto zaboravlja, zato mislim da je jako vazno da sami sebe promicemo kad god mozemo, da svijetu pokazemo da smo u stanju biti graditelji vlastite buducnosti. Takodjer, za nas je, danas, jako vazno da svijetu pokazemo da je i nasa bogata kulturna povijest dio Sjedinjenih Americkih Drzava.”
G. Anderson, po ocu Choctaw i Chickasaw Indijanac, Oklahoma, po majci LacCourte/Ojibwe, iz Wisconsina, zelio je posebno istaknuti jednu drugu cinjenicu indijanskog inauguralnog bala – sva zarada od prodanih karata uvijek odlazi u fond za skolovanje mladih Indijanaca. “Svi smo mi,” rekao je g. Anderson, “svijesni vaznosti obrazovanja, jer svijet ostaje na mladima, nasa danasnja indijanska mladez bit ce nase vodje sutra. Sada, na pocetku 21. stoljeca, s velikim ponosom mogu reci da po prvi puta imamo vise mladih u koledzima i na sveucilistima nego sto smo ih imali ikad dosad, u cijeloj nasoj povijesti. Buducnost indijanske zemlje u njihovim je rukama, stoga nam je vazno da im pruzimo sve mogucnosti obrazovanja.”
Inauguralni bal americkih Indijanaca odrzava se jos od 1966. godine, od inauguracije predsjednika Nixona. Organizator je Indijansko drustvo Washingtona, nepoliticka, nestranacka organizacija, koja je te godine i osnovana, i koja indijanskoj zajednici glavnog grada, kao uglavnom mjesto drustvenog i kulturnog okupljanja, sluzi vec gotovo 40 godina. Njen predsjednik Michael Nephew, dijelom Cherokee, dijelom Seneca porijekla, kaze da je tradicija odrzavanja inauguralnog bala pocela skromno, sa 75 uzvanika, uglavnom tadasnjih stalnih zitelja Washingtona i malog broja onih koji su za sudjelovanje u inauguralnoj paradi za Nixona dosli iz nekih drugih dijelova Sjedinjenih Drzava. Danas, kaze g. Nephew, pozivi se salju na mnoge adrese:
“Pozive saljemo svim nasim plemenskim vodjama, svim clanovima naseg Drustva, medju njima su predstavnici indijanskih naroda od Mainea do Kalifornije, Aljaske i Floride, zatim drugim pojedincima i organizacijama na podrucju Washingtona i diljem Sjedinjenih Drzava. Poziv uvijek saljemo i predsjedniku, nikad nijedan nije dosao, ali dolaze cesto clanovi njihovog kabineta i uvijek nam dolaze clanovi Kongresa, senatori i zastupnici, narocito iz onih saveznih drzava u kojima veliki dio glasaca cine Indijanci.”
Kakav je bio njihov odaziv na proslim izborima?, udvarala su im, u drzavama u kojima zivi veci broj indijanskog stanovnistva, oba predsjednicka kandidata? Odgovor na to pitanje dobila sam od Jasona McCartyja, direktora za odnose s javnoscu Nacionalnog kongresa americkih Indijanaca, najstarije i najvece plemenske vladine organizacije u Sjedinjenim Drzavama:
“Tradicionalno, Indijanci se u velikom broju odazivaju na lokalnim i plemenskim izborima. Za izbore 2004, Nacionalni kongres americkih Indijanaca poveo je masovnu i vrlo uspjesnu kampanju medju indijanskim narodima da se u sto vecem broju odazovu i na drzavnim i saveznim izborima. Izisli su na ove izbore u broju vecem nego ikad prije u povijesti Sjedinjenih Drzava.” Indijansko stanovnistvo, dodao je g. McCarty, tradicionalno se opredjeljuje za kandidate Demokratske stranke, ali na proslim izborima veci dio glasova otisao je republikancima. Zasto? Vjerojatno zato, kaze on, sto su republikanci “udvarali” bolje, sto su imali snazniju i privlacniju poruku za plemenske vodje.
Neka od uvijek vaznih pitanja za Indijance – priznanje i postivanje njihovog suvereniteta (indijanski su narodi suverene vlade, priznati americkim Ustavom i stotinama pregovora s predsjednikom Sjedinjenih Drzava), zatim, inzistiranje na pregovorima s americkim administracijama na razini vlada-vlada, financiranje indijanskih programa kao sto je obecano, postivanje, dakle, niza takvih proslih pregovora i dogovora.
Indijansko drustvo Washingtona (American Indian Society of Washignton, D.C.), organizator Inauguralnog bala, pocelo je, ove godine, i s jednom novom tradicijom – priznavanja znacajnog i pozitivnog doprinosa jednog od njihovih pojedinaca zajednici americkih Indijanaca i siroj zajednici Sjedinjenih Drzava. Prvi kojemu je to priznanje, za zivotni doprinos, dodjeljeno indijanski je aktivist, glazbenik i glumac Floyd “Red Crow” Westerman, pripadnik Dakota naroda. Znamo ga, mozda, najbolje kao poglavicu Ten Bears, iz Costnerovog filma “Dances with Wolves,” ali radio je i na mnogim drugim filmovima – “The Doors,” Olivera Stonea, u kojemu je igrao kljucnu ulogu shamana, duhovnog vodje Jima Morrisona, “Renegades,” Jacka Sholdera, i u nizu TV-serija – “Northern Exposure”, “L.A. Law”, “X-Files”, “Dharma and Greg”.... a kao vodja pokreta sjevernoamerickih Indijanaca, Floyd Westerman je aktivno angaziran u svim aspektima borbe za ljudskih prava sto ukljucuje priznavanje pregovora s vladama Sjedinjenih Drzava, teritorijalnih i vjerskih prava. Floyd Westerman je i supredsjedatelj Koalicije za borbu protiv rasizma u sportu. U znak podrske pravima starosjedilackih naroda diljem svijeta, Westerman je odrzao preko 60 koncerata u Evropi, Srednjoj i Juznoj Americi, Sjedinjenim Drzavama i Kanadi. Sa Stingom je isao na svjetsku turneju s ciljem prikupljanja novcanih sredstva za zastitu prasuma Amazona i na slicnim projektima suradjivao s mnogim drugim americkim glazbenicima, od Willieja Nelsona i Joni Mitchell do Krisa Kristoffersona, Jacksonea Brownea i Harryja Belafontea.
U ime Floyda Westermana, koji se zbog bolesti nije mogao odazvati, preuzeo je indijanski glazbenik i takodjer aktivist – Keith Secola (Ojibwe).
Da Inauguralni bal americkih Indijanaca ima refrene drugacije od vec dobro poznatih i uobicajenih refrena nekih drugih balova, potvrdjuju i rijeci Davida Andersona, pomocnika ministra u Ministarstvu unutrasnjih poslova: “Cesto, kad govorimo o politici, mi Indijanci brzi smo u tome da isticemo samo ono zbog cega smo nezadovoljni, ali u ovakvim trenucima, na dane kao sto je danasnji, vazno je prisjetiti se onoga sto imamo, cime smo blagoslovljeni. Jos uvijek imamo svoj jezik, immao svoje tradicije, svoju kulturu, svoje obitelji i dalje smo dio velike zajednice...vazno je s time nastaviti i to je ono sto se ovdje, na ovom nasem inauguralnom balu, slavi.”
