Američka je vlada odlučno odbacila izvještaj utjecajnog američkog novinara koji tvrdi da je Washington u Iran uputio manje vojne ekipe koje, u tajnosti, trebaju identificirati objekte za moguće buduće napade. No, ovaj izvještaj i kasniji demanti izazvali su burnu raspravu o američkoj politici prema Iranu, na samom početku drugog mandata predsjednika Busha.
Dan prije predsjednikove inauguracije, dopredsjednik Dick Cheney izjavio je da je Iran jedno od najvećih svjetskih kriznih žarišta zbog svojeg nuklearnog programa i zato jer, kako je rekao, podržava terorizam.
U članku u časopisu New Yorker novinar Seymour Hersh tvrdi da Sjedinjene Države namjeravaju pretvoriti Iran u sljedeću bojišnicu u ratu protiv terorizma, te da je američka vlada već u tu zemlju uputila vojne ekipe, koje tragaju za nuklearnim objektima koje bi mogli napasti američki bombarderi.
Seymour Hersh navodi da oni koji se zalažu za napad na Iran, i u Pentagonu i u Bijeloj kući, žele prije toga nabaviti dokaze da Teheran ima program za razvoj nuklearnog oružja, kako bi se "izbjegao još jedan Irak".
Iran tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo civilne namjene, te je odbacio navode iz Hershovog članka.
Brojni američki dužnosnici nazvali su Hershov članak "netočnim", ali nisu izravno komentirali njegove navode o nazočnosti američkih vojnika u Iranu.
Neovisni stručnjaci ne mogu se složiti kako bi trebalo pristupiti problemu Irana. Patrick Clawson iz washingtonskog Instituta za politiku prema Bliskom istoku, kaže da ga ne bi čudilo kada bi Washington doista u Iranu provodio obavještajne operacije, kakve opisuje Hersh. "Bio bih vrlo nezadovoljan kada Sjedinjene Države ne bi u Iranu prikupljale podatke o iranskom nuklearnom programu. Dapače, ako se to ne radi, u obavještajnim agencijama trebalo bi početi dijeliti otkaze."
No, izvršna direktorica Programa za studije sigurnosti na sveučilištu Georgetown Natalie Goldring, ne slaže se s tim stavom: "Mislim da je za nas izuzetno opasno imati operativce u Iranu, ukoliko je to doista tako. Mislim da bismo morali u najmanju ruku dokazati da nam Iran predstavlja jasnu i neposrednu prijetnju, kako bismo opravdali takvo kršenje suvereniteta neke zemlje."
Profesorica Goldring kaže da bi Sjedinjene Države trebale raditi na skupljanju podataka o potencijalno opasnom iranskom nuklearnom programu, ali ne kroz tajne vojne operacije o kojima piše Seymour Hersh. I profesorica Goldring i Patrick Clawson slažu se da bi se u slučaju američkog napada na Iran bez jasne provokacije, Iranci vjerojatno ujedinili protiv Sjedinjenih Država.
U svjedočenju u procesu potvrde svojeg imenovanja, buduća državna tajnica Condoleeeza Rice ovako je opisala američku politiku prema Iranu, zemlji koju je predsjednik Bush svojedobno uvrstio u "osovinu zla": "Cilj ove administracije jest imati u Iranu režim koji će odgovoriti na našu zabrinutost u vezi politike te zemlje. To znači da bi taj režim trebao ispuniti obveze vezane uz svoj nuklearni program, i uhvatiti se u koštac s činjenicama da se u Iranu nalaze neki vođe al-Qaide, da Iran podržava teroriste Hezbollaha kao i palestinsko odbacivanje srednjoistočnog mirovnog procesa."
Američki dužnosnici kažu da za sada stavljaju naglasak na diplomaciju, te da podržavaju europske napore da se s Iranom dogovori ograničavanje njegovog nuklearnog programa. No, u intervjuima prije inauguracije predsjednik Bush nije želio isključiti mogućnost vojne akcije protiv Irana, ukoliko to bude potrebno.