Bijela kuća nije dom samo američkih predsjednika i njihovih obitelji; u svoja dva stoljeća postojanja, u njoj se kućevno osjećalo i više od dvije stotine pasa. Škotski terijeri predsjednika Busha – Barney i Miss Beazley, štene koje se uselilo tek ovaj mjesec – tek su posljednji u dugom nizu najboljih prijatelja tih predsjednika.
Theodore Roosevelt i njegova obitelj imali su nekoliko pasa – ali i drugih kućnih ljubimaca, uključujući i jazavca po imenu Josiah, plavog papagaja nazvanog Eli Yale, te ponija Algonquina. Rooseveltov retriver Sailor Boy obožavao je plivati iza čamca kada je predsjednik odvodio svoju djecu na vožnju rijekom Potomac.
Pete, Rooseveltov bull terijer, bio je pravi strah i trepet. Jednom je napao jednog vladinog uposlenika, što se našlo i na naslovnici Washington Posta, 1907. godine. 'Čuvajući tratinu Bijele kuće, Peteu su munje sijevale iz očiju,' pisalo je u članku.
Foksterijer Calvina Coolidgea Peter Pan bio je isto tako izvor nevolja. Jednog ljetnog dana u Bijelu je kuću došla žena u dugoj haljini, sašivenoj od vrlo laganog materijala. Dok je prolazila pokiraj njega, Peter Pan je zgrabio obrub haljine, povukao ga i otparao čitavu haljinu. Uboga žena je ostala stajati pred predsjednikom Sjedinjenih Država samo u svojem donjem rublju.
Neki četveronožni stanari Bijele kuće nisu baš pokazivali preveliko poštovanje prema visokoj funkciji svojih gospodara. Među takvima je bio i Lucky, bouvier des flandres Ronalda Reagana. Njegova je vrsta bila uzgojena za okupljanje stoke, a kod Luckyja je taj instinkt bio dobro očuvan. Često ga se vidjelo kako pokušava skrenuti predsjednika kada bi se zaputio tratinom Bijele kuće, i to vukući nogavice njegovih hlača ili čak grizući njegove pete. Jednom ga je čak ugrizao i za stražnjicu, što je trik koji bouvieri koriste kada trebaju potjerati posebno tvrdoglavo govedo.
Unatoč sporadičnim nesporazumima, predsjednici su se često oslanjali na svoje pse za podršku u mnogo puta veoma osamljenom i napornom poslu. 'Ako želite imati prijatelja u Washingtonu,' rekao je jednom Harry Truman, 'nabavite psa.' Tijekom kubanske krize, 1962, kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez bili vrlo blizu nuklearnom ratu, zabrinutog predsjednika Kennedyja često je tješio njegov velški terijer Charlie.
Jedan od najpoznatijih pasa Bijele kuće bio je Fala, škotski terijer Franklina Roosevelta. Fala je uvijek bila uz svog gospodara; čak su i spavali u istom krevetu. Jednom se Washingtonom pronijela glasina da je Fala zabunom ostao na jednom otoku nakon predsjednikovog posjeta, te da je Roosevelt naredio jednom ratnom brodu da se vrati po njegovog psa.
Predsjednik je tu glasinu opovrgao u govoru putem radija i čak se našalio na račun onih koji su, kako je vjerovao, lansirali glasinu. 'Republikanskim čelnicima nije bilo dovoljno da napadaju mene, moju suprugu i moje sinove; sada su u to uključili i mog malog psa, Falu. Naravno, mene napadi ne smetaju; ne smetaju ni moju obitelj, ali Fala je to shvatio vrlo ozbiljno. Otada, on nije kakav je bio.'
Još jedan slavni stanar Bijele kuće bila je Millie, engleski špringer španijel predsjednika Georgea Busha starijeg. Njezina knjiga – napisana uz malu pomoć tadašnje Prve dame Barbare Bush – postala je bestseller; dapače, prodajom je nadmašila predsjednikovu vlastitu knjigu. Njezina kćer Spot Fletcher, rođena u Bijeloj kući 1989. godine, vratila se u nju 2001. s obitelji predsjednika Georgea Busha mlađeg. Spot, koja je umrla prošle godine, jedini je kućni ljubimac koji je u Bijeloj kući živio dva puta.