Američka skijališta posljednjih godina se okreću sve bogatijoj klijenteli. Naime, ako je točna uzrečica da 'novac govori vlastitim jezikom', onda na američkim snježnim padinama, on ne samo da govori, nego ustvari i viče!
Diljem Sjedinjenih Država, skijaška odmarališta poduzimaju sve što mogu kako bi privukla što bogatije mušterije. Nude se posebne usluge koje samim svojim cijenama razdvajaju bogate od onih skromnijih prihoda. Recimo, u Koloradu, skijališta Copper Mountain nude opciju kupnje dnevne karte za liftove 'preko reda'. Cijena: 124 dolara, odnosno dvostruko od redovne dnevne karte, ili, besplatno ako se radi o gostu jednog od skupih hotela u okolici. Doduše, još uvijk ostaje samo korištenje lifta, gdje se bogati i oni ostali ipak moraju miješati.
Opcija u kojoj se potpuno može izbjeći miješanje s običnim smrtnicima mnogo je skuplja, ali moguća. Kada je saudijski princ Al-Waleed posjetio poznato odmaralište Jackson Hole, tamošnji hotel Four Seasons zakupio je čitav skijaški lift samo za princa i njegovu pratnju od 35 ljudi. Na žalost, kako je pisao časopis "Ski", zima u Wyomingu pokazala se preoštrom za pustinjskog princa, te je lift ostao neiskorišten, ali je petro-dolarima ipak plaćen za čitav vikend.
Čak i ta razina ekskluzivnosti blijedi u usporedbi s ponudom Kluba Yellowstone, pokraj Bozemana, u Montani. Tamo je čitava planina Pioneer Mountain pretvorena u odmaralište samo za članove kluba. S ograničenjem od 850 obitelji, svakome se nudi veliki komad planine bez pogleda na ikakve susjede. Kako je listu "Montana Living" izjavio jedan uposlenik kluba, '30 korisnika lifta u jednom danu smatra se rekordnom gužvom'.
Da bi se postalo članom kluba, interesent treba posjedovati imovinu u vrijednosti od najmanje 3 milijuna dolara neto, platiti pristupninu od 250 tisuća dolara, te godišnje plaćati 16 tisuća dolara članarine. Sve to novog člana ne dovodi ni korak bliže nekom toplom domu na planini, ali, uz daljnjih nekoliko stotina tisuća dolara može se sagraditi i skromnija koliba.
Čak i kada se ne spominje nikakva ekskluzivnost, cijene uobičajenih usluga u elitnim skijalištima dovoljne su da odvrate mušterije skromnije lisnice. Recimo, mjesta na parkiralištu u Vailu plaćaju se kao da se kupuje stan – 100 tisuća dolara godišnje za mjesto blizu ulaza, s grijanim asfaltom. Ako se ne želite za ručak gužvati s 'običnim pukom', sve se češće nude privatni klubovi, čija pravila učlanjenja onemoguće putnike namjernike od ulaska u blagovaonicu. U Strattonu, u Vermontu, članarina ekskluzivne blagovaonice je 49 tisuća dolara, a u Beaver Creeku, u Koloradu, čak 79 tisuća dolara.
Ukupan broj skijaša u Sjedinjenim Državama posljednjih je godina konstantan, te se skijališta, ako žele povećati prihod, moraju dovinuti kako da od postojećih skijaša izvuku što više novaca. Prema tome, kako tvrde poznavaoci prilika, ekskluzivne ponude i dalje će se umnažati, jednako kao i raslojavanje klijentele koje iz toga proizlazi. No, olakotna je okolnost da priroda uglavnom ne mari za novac: i na najskromnijim lokacijama ljubitelji skijanja mogu uživati u sjajnom snijegu bez obzira na cijenu svoje skijaške odjeće i opreme.