Gradić Brevard nalazi se duboko u planinama Sjeverne Caroline, okružen borovim šumama i farmama božićnih jelki. Upravo zato se hobby izvjesnog Stephena Jacksona iz Brevarda gotovo može nazvati – ironijom sudbine.
Stephen Jackson, inače po struci graditelj i dizajner obiteljskih kuća, sakuplja aluminijska božićna drvca još otkako su ona bila na vrhuncu popularnosti, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Za neke ljude, upravo su takve 'jelke' bile utjelotvorenje blagdanske ljupkosti. Za druge, one su bile utjelotvorenje strahotnog kiča.
Na aluminijske 'jelke' ne mogu se staviti lampice, jer bi otopile aluminijske 'iglice'. Umjesto toga, rotirajuća svjetla s poda projicirala su crvene, plave, ružičaste i zelene zrake na grane metalnog drvca. Stephen Jackson skuplja i takva rotirajuća svjetla, a prikupio je i nekoliko tisuća ukrasa za koje priznaje da su gotovo jednako toliko kičasti koliko i aluminijske jelke. Svake blagdanske sezone, on izlaže svoje 62 aluminijske jelke u koledžu u Brevardu, te u Nashvilleu, u saveznoj državi Tennessee.
Ukrasi uvijek prate jednu temu; ove godine to je glazba, tako da jedno drvo ima samo ukrase s likom Elvisa Presleya. Aluminijske jelke već je godinama vrlo teško naći. Ne samo što se mogu kupovati pravi zimzeleni, nego se nude i vrlo dobri umjetni, od plastike. Poput ružičastih flaminga koji su krasili travnjake, tako su i aluminijske božićne jelke podsjetnik na vremena kada ljude nije bilo ni strah ni sram' pokazati loš ukus.