Prije godinu dana glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan imenovao je posebni panel koji je trebao razmotriti načine prilagođavanja svjetske organizacije realnostima 21. stoljeća. Panel je nedavno objavio izvješće sa 101 preporukom kako ojačati Ujedinjene naroda.
Kad su Ujedinjeni narodi osnovani 1945. godine, pet zemalja dobilo je mjesta stalnih članica Vijeća sigurnosti – Sjedinjene Države, Britanija, Kina, Rusija i Francuska. Tijekom protekla dva desetljeća raspravljalo se o proširenju Vijeća sigurnosti, ali do toga nije došlo. Takva promjena sada je na pomolu. Posebni panel Ujedinjenih naroda preporučio je da se Vijeće sigurnosti proširi s 15 na 24 članice, a da možda neka od tih mjesta budu stalna.
Bivši tajlandski premijer, Anand Panyarachun, koji je predsjedao odborom, kaže da se u izvješću ne spominju zemlje koje bi trebale postati stalne članice Vijeća, ali se u tom kontekstu spominju Njemačka, Japan, Brazil, Indija i Južna Afrika: "Moramo uvidjeti da najvažnije organizacije u sustavu Ujedinjenih naroda, Opća skupština i Vijeće sigurnosti, moraju odraziti političke realnosti te zemljopisnu zastupljenost. Za izgradnju sigurnijeg svijeta trebat će znatno više od ovog izvješća ili nekog samita, trebat će resursti, dugoročna i stalna predanost i, što je navažnije, da zemlje same preuzmu inicijativu."
Još jedan član panela, Gro Harlem Brundtland, kaže da se Ujedinjeni narodi trebaju reformirati kako bi mogli brzo reagirati na krize poput one u Darfuru u Sudanu. Ona kaže da se u izvješću preporučuje stvaranje novog tijela Ujedinjenih naroda koje bi identificiralo zemlje s rizikom od nasilnih sukoba uzrokovanih siromaštvom, bolešću i građanskim ratom: "Kad smo predložili stvaranje novog tijela, Komisije za izgradnju mira, iza toga je stajala ideja da trebamo podržati napore zemalja u različitim stupnjevima spriječavanja sukoba, oporavljanja od sukoba i izgradnju instrumenata države jer je to važan aspekt izgradnje kolektivne sigurnosti."
Rasprave o učinkovitosti ili nedjelotvornosti Ujedinjenih naroda dogodile su se prije pitanja što učiniti u Iraku. Administracija predsjednika Busha osjećala je da su Ujedinjeni narodi neodlučni, te se odlučila na invaziju Iraka, bez čekanja podrške Ujedinjenih naroda, dok su druge zemlje kritizirale svjetsku organizaciju zbog nemogućnosti da spriječi rat u Iraku. Panel je donio preporuku u kojim slučajevima bi Ujedinjeni narodi trebali primjeniti silu.
Rick Barton, stručnjak Centra za strateške i međunarodne studije, kaže da je panel nadmašio njegova očekivanja. Prema njegovom mišljenju, kad bi se priimjenile preporuke panela pitanja o neodlučnosti Ujedinjenih naroda bi bila okončana: "Radi se o ambiciozno postavljenom setu izazova koji Sjedinjene Države, kao vodeća zemlja Ujedinjenih naroda, trebaju podržati. O tome će vjerojatno ovisiti i hoće li biti primjenjeni. U dokumentu se ukazuje i na strukturalne nedostatke, manjak mladih stručnjaka te činjenicu da mnogi ljudi na višim dužnostima u sustavu Ujedinjenih naroda najviše vode računa o sebi. Radi se o doista dobrim argumentima i ovaj dokument nudi širu viziju, ali i sugerira da bi njihova kombinacija mogla biti učinkovita."
Kritičari svjetske organizacije kažu da se radi o neučinkovitoj i korumpiranoj organizaciji. Neki političari pozivaju glavnog tajnika Kofija Anana da da ostavku zbog skandala u iračkom programu “nafta za hranu”. Bushova administracija traži punu istragu tog programa. Kao i sa drugim reformama, Kofi Annan, će uporabiti preopruke panela kao osnovu za vlastite prijedloge koje će podnijeti zemljama članicama u ožujku.
