Drevnom umijeću jedrenja trebalo je tek malo 'faceliftinga' da bi se pojavilo kao ozbiljan čimbenik svemirskih putovanja: slijedećeg proljeća bit će lansirana prva svemirska letjelica koja će za pogon imati solarno jedro. Umjesto vjetra, to će jedro 'gurati' sunčeva svjetlost.
Satelit "Cosmos 1" nastao je pod pokroviteljstvom američke Planetarne udruge, iz Pasadene, koja je uložila četiri milijuna dolara u izgradnju letjelice i njezino lansiranje. Cosmos 1 će biti lansiran 1. ožujka pomoću ruske rakete, s jedne podmornice u Barentsovom moru.
Kada dostigne orbitu na visini od oko 750 kilometara, s letjelice će se odmotati osam jedara, ukupnog raspona više od 30 metara. Tada će i kontrolori misije sa Zemlje pokušati – po prvi puta u povijesti svemirskih istraživanja – usmjeravati letjelicu koristeći sunčevu svjetlost kao potisak na jedra.
Sa Zemlje, Cosmos će biti jasno vidljiv, tvrdi čelnik Planetarne udruge Louis Friedman. Ustvari, solarno jedro će sjajiti blistavo kao pun Mjesec, premda će se na noćnom nebu vidjeti kao znatno manje svemirsko tijelo. Solarna jedra dugo su bila samo tema science-fiction pripovjetki, a, za znanstvenike i inžinjere su predstavljale neostvariv san - san zato što bi pogonska energija – sunčeva svjetlost – bila besplatna i praktički neiscrpiva.
Čestice svjetlosti, fotoni, unatoč svojih majušnih dimenzija, djeluju određenom silom na površine u koje udare. Za Cosmos 1, solarni potisak, koji je preslab da bi se na Zemlji uopće osjetio, u zrakopraznom će prostoru rezultirati slabašnim ubrzanjima od oko 4,5 centimetra u sekundi. No, s vremenom, ubrzanja se pribrajaju što rezultira zavidnom brzinom. Teoretski su radovi predvidjeli međuzvjezdanu svemirsku letjelicu koja bi dobivala potisak od visokoenergetskih lasera, te postizala brzinu tek nešto manju od polovine brzine svjetlosti, odnosno gotovo 435 milijuna kilometara na sat. Takva teoretska letjelica kočila bi preokretanjem svojih jedara prema zvijezdi kojoj se približava, koristeći njezinu svjetlost kao svojevrsni protuvjetar.