Hrvati priželjkuju pobjedu demorkatskog kandidata na američkim predsjedničkim izborima kako bi ponovno mogli voljeti Ameriku – tvrdi bivši veleposlanik RH u Sjedinjenim Državama, politolog Ivan Grdešić.
Nakon isteka četverogodišnjeg ambasadorskog mandata, donedavni ambasador Hrvatske u Washingtonu dr. Ivan Grdešić vratio se svom starom poslu sveučilišnog profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Zamolili smo ga da prokomentira nekoliko pitanja vezanih uz ishod skorih američkih izbora.
Na pitanje kakva će biti američka politika prema jugoistoku Europe u slučaju da pobijedi demokratski kandidat Kerry, a kakva u slučaju da u Bjeloj kući ostane republikanac, predsjednik Bush, dr. Grdešić je odgovorio:
Ne očekujem nagle promjene u američkoj vanjskoj politici prema jugoistočnoj Europi i prema nama. U slučaju Kerryjeve pobjede ja bih očekivao poboljšanje prije svega transatlanskih odnosa, da se ovaj razdor koji je u zadnje dvije i pol godine sve snažniji, posebice nakon napada na Irak, ublaži. Mislim da će Kerry u potrazi za europskim saveznicima i na osobnoj razini uspostaviti dobre odnose s Europljanima, prije svega s Njemačkom i Francuskom, što bi onda posredno pomoglo i Hrvatskoj. Mi smo se u ove zadnje tri godine nalazili između čekića i nakovnja, između SAD-a i EU-a i njihovih različitih interesa kad je posrijedi pitanje terorizma i kad se radi o pitanju Iraka. Pobijedi li demokratski kandidat, bit će to prilika da se u poboljšanim odnosima transatlanskog savezništva lakše diše i da se ne moramo opredjeljivati, iako smo mi i do sad nastojali izbjeći situacije opredjeljivanja, smatrajući da je transatlantsko savezništvo jedna medalja s dva lica, no vjerujem da bi s Kerryjem na čelu SAD-a to bilo nešto lakše. Što se konkretno ovog našeg užeg područja tiče, mislim da će s Kerryjem doći već isprobana ekipa u Bijelu kuću, ekipa koja djelomice dolazi i iz ureda Madeleine Albright. To su ljudi koji djelomice već poznaju regiju, koji dosta dobro poznaju aktere na našem području, koji mogu procijeniti napredak napravljenn u posljednje vrijeme i na taj način mi ćemo s njima dobro surađivati. Ono loše što oni donose je izvjesna opterećenost povijesnom situacijom svih ovih godina, tako da će nas oni možda još uvjek doživljavati kao prostor krize, ako se nisu i sami u međuvremenu otrgnuli od dojma da je ovaj dio svjeta i Europe poprište neugašenih ratova. Dakle, u slučaju Kerryjeve pobjede očekujem pozitivan pomak. Ako predsjednik Bush ostvari pobjedu na izborima, imat ćemo siutaciju vrlo sličnu onoj koju imamo i sada. Vidmo to na primjeru BiH. Njegova će administracija nastojati kroz druge mehanizme, kroz OSCE, svojom prisutnošću na Kosovu, osigurati svoj utjecaj koliko je to moguće, ali mislim da zona Srednjeg istoka postaje primarna zona njihovog interesa.
Moguća promjena u Bijeloj kući neće se, smatra politolog Grdešić, značajnije odraziti na promjenu američkog stava prema Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. No, u slučaju pobjede demokratskog kandidata mogao bi, smatra dr. Grdešić, popustiti američki pritisak na zemlje poput Hrvatske da podupru američku težnju o izuzimanju američkih državljana iz nadležnosti stalnog Međunarodnog suda za ratne zločine, jer Kerry bolje od Busha razumije delikatnu poziciju država koje su razapete između interesa EU-a i Amerike.
Ankete pokazuju da veći dio hrvatske intelektulane i političke elite priželjkuje pobjedu demokratskog kandidata Kerrya. Bushev ostanak na vlasti priželjkuje samo HDZ. Dr. Grdešić takvo raspoloženje komentira:
Demokratska stranka, pogotovo njezin sadašnji kandidat demonstriraju jednu racionalnsot u politici, vizionarstvo koje je intelekutalcima uvijek bliže, jednu osjetljivost za druge slojeve. Amerika je danas podijeljena, rascijepljena, postoje “oni” i “mi” u Americi. Kerry bi to nastojao prevladati, jer ima jednu socijalnu osjetljivost koja je i našim intelektualcima bliska. No, s druge strane, vrijednosti Busheve politike također ne treba zanemariti. One su isto tako čvrste, uvjerljive, mnoge od njih su i prihvatljive. Borba protiv terorizma je sigurno nešto što će i dalje ostati s nama. Pitanje je samo načina te borbe i globalnog vodstva u njoj. Ja bih ipak rekao da hrvatska desnija politička i intelektualna elita ima slične vrijednosti s Bushem kad su u pitanju recimo religija, ili socijalne vrijednosti poput pobačaja, obrazovanja, socijalnih usluga ili u pitanjima privatizacije, efikasnosti kroz finacijske poticaje i nizu drugih elemenata. Ipak bih rekao, da bi i današnoj hrvatskoj vladi više odgovarao dolazak Kerrya na vlast baš zato što bi se rascijep između Europe i Amerike smanjio, bez obzira na ideološku, osobnu ili neku drugu simpatiju koju današnja elita na vlasti u Hrvatskoj gaji prema predsjedniku Bushu.
Iako je većina Hrvata u prvim godinama osamostaljenja Hrvatske imala pozitivan stav prema Americi smatrajući je saveznikom u želji za ostvarenjem državnog suvereniteta, najnovije ankete, nakon napada na Irak, pokazuju rast antiameričkog raspoloženja među hrvatskim građanima. Upitali smo dr. Grdešića zašto se po njegovom mišljenju dogodio takav zaokret?
Naravno, pitanje Iraka je pitanje koje je u drugi plan stavilo sva druga pitanja u odnosima Amerike i Europe, odnosno Amerike i Hrvatske pa dakle i one dobre odnose koji su ranije bili na djelu. Zato i postoji u hrvatskoj javnosti neko isčekivanje da senator Kerry pobijedi kako bi mogli ponovo voljeti Ameriku i njezinu politiku, pa i njezine političare. Mislim da je ovdje riječ o izrazitoj identifikaciji predsjednika Busha s Irakom u očima hrvatske javnosti - iako je odnos prema Americi mnogo složeniji kad razgovarate s našim ljudima o Amerikancima, o američkoj kulturi, o američkim proizvodima. Taj je odnos puno pozitivniji - dok su konkretna pitnja terorizma, Iraka, Avganistana, odnosa prema Europi, prema ekološkim temama ta koja donose jedan negativn naboj i nezadovljstvo. Amerikanci su i sami svjesni tog gubitka popularnosti, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu. Takozvana “mekana moć” Amerike, dakle ono što donosi kultura jedne države, koja je bila u stvari prava moć Amerike danas je značajno oslabljena. Amerika se oslanja na svoju fizičku silu kojoj apsolutno nema konkurencije, pa se čini onda da tom silom može riješiti i probleme za koje nije primjerena takva vrsta sile. Danas se u Americi vodi ozbiljna rasprava o tome kako izgleda Amerika kao ‘svjetsko carstvo’ i da li je to uopće moguće, i kako bi to ‘svjetsko carstvo’ izgledalo. A, kad postoji samo jedno svjetsko carstvo, onda je ono ili objekt mržnje, ili objekt obožavanja, a sugurno je da ni jedno ni drugo nije dobro.
