Koristeći neke dijagnostičke metode za prikazivanje moždane aktivnosti koje se koriste za bolje razumijevanje Alzheimerove bolesti i autizma, znanstvenici pokušavaju otkriti što čini um američkog republikanskog glasača drugačijim od onoga demokratskog.
Metode za prikazivanje aktivnosti mozga vrlo se brzo šire iz područja medicinske dijagnostike u druge sfere: mjerenje reakcija na vjerske doživljaje, rasne predrasude, pa čak i usporedba popularnosti Coca Cole u odnosu na Pepsi Colu. Posljednjih mjeseci, uoči američkih predsjedničkih izbora, neki znanstvenici pokušavaju ustanoviti može li ista tehnologija političkim savjetnicima pomoći da bolje shvate raspoloženje glasača nego što to čine fokusne grupe ili anketiranja.
Već sada znanstvenici tvrde da će za četiri godine metoda prikazivanja moždane aktivnosti, poznata pod nazivom funkcionalna magnetska rezonancija, biti sastavni dio predizbornih kampanja, unatoč sve glasnijih upita o etičnosti takozvanog 'neuromarketinga'.
Skeniranje mozga ustvari mjeri protok krvi kroz pojedine dijelove tog organa. Kada moždane stanice postanu posebno aktivne u dijelu mozga koji regulira određenu emociju ili aktivnost, njima treba više kisika, koji dolazi putem krvi. Tijekom pretrage funkcionalnom magnetskom rezonancijom, na kompjuterskom ekranu se vidi aktivnost pojedinih dijelova gotovo kao paljenje lampica: aktivno područje svijetli u odnosu na susjedna područja.
Znanstvenici Joshua Freedman i Marco Iacoboni, sa Sveučilišta Californije u Los Angelesu, proveli su skeniranja mozga desetorice republikanaca i desetorice demokrata koji su gledali fotografije predsjednika Busha, Johna Kerryja, te manje istaknutog trećeg kandidata, Ralpha Nadera.
Gledajući svog omiljenog kandidata svi su ispitanici pokazali pojačanu aktivnost u regiji mozga povezanoj s uživljavanjem, odnosno podsviesnim poistovjećivanjem. Kada su gledali suprotnog kandidata, svima se pokazao pojačani krvni protok kroz područje mozga gdje se svjesno provodi kontrola nad emocijama, sugerirajući da su se ispitanici aktivno trudili da im se ne dopadne taj kandidat.
Međutim, pokazale su se i neke razlike između aktivnosti mozga kod republikanaca i kod demokrata. Recimo, kod uživljavanja, u slučaju jednog demokrata, odgovarajuće područje mozga se osvijetlilo 'poput izlaska sunca' – kako je to opisao jedan od znanstvenika – pokazavši duboki osjećaj povezanosti sa slikom Johna Kerryja. Kod republikanaca, pozitivni odgovor na fotografiju predsjednika Busha izazivao je reakciju jednakog intenziteta kao da se nekom tko nam se osmjehnuo uzvratio osmijeh, dakle mnogo manjeg emotivnog angažmana.
Za sada, kako izvješćuju znanstvenici UCLA-e, još ih nitko nije konzultirao u vezi s njihovim nalazima, ali očekuju da će se promijeniti nakon izbora, kada će politički analitičari i konzultanti već početi razmišljati o slijedećim izborima.