Dugo očekivano otvaranje Nacionalnog muzeja američkih indijanaca u Washingtonu obnovilo je zanimanje za njihovu kulturu i povijest. Tim povodom naš izvjestitelj posjetio je rezervat plemena Hopi i Navajo u saveznoj državi Arizoni.
U rezervatu Hopi indijanaca, u sjeveroistočnoj Arizoni, postoji samo nekoliko trgovina, restorana i poneka benzinska crpka. Stopa nezaposlenosti je zapanjujućih 65 posto. Pred kulturnim centrom jedan Indijanac, Kip, izrezuje lutku od osušenog korijena kanadske topole. Kao i drugi Hopiji te brojni pripadnici drugih plemena, on se nekako snalazi prodavanjem indijanskih umjetnina. Ponekad, kako kaže, prođu dani prije nego što proda jednu lutku. Njegova situacija nije neobična. Prosječni prihod domaćinstva u rezervatu znatno je niži nego u obližnjim gradovima.
Unatoč teškom životu, Loris Taylor, direktorica lokalne radio postaje Hopija, kaže da je zemlja iznimno važna tom plemenu. "Ona geografski i politički definira naš prostor u svemiru. To je mjesto gdje plemena imaju vlastitu jurisdikciju, ne samo nad prirodnim resursima, nego mogu imati i svoju vlast, mogu govoriti sama za sebe".
Prvi rezervati stvoreni su tijekom 40-tih godina 18. stoljeća. U to vrijeme bjelački došljaci su se nastanjivali u zapadnim dijelovima zemlje potiskujući Indijance. Plemena su odustajala od velikih površina i pristajala na smještaj u rezervatima uz obećanja savezne vlade da će im osigurati obrazovanje i zdravstvenu skrb. Neki rezervati, poput onoga Hopija i Navajoa, nalaze se na zemlji, koja je oduvijek bila plemenska, no mnoga druga plemena na istoku silom su prebačena drugdje, na primjer, u Oklahomu, pola kontinenta dalje.
Peter Iverson, koji predaje povijest Indijanaca na sveulilištu Arizone kaže da su rezervati nadživjeli sva očekivanja. "Kad bi se mogli dovesti neki vladini dužnosnici iz tog vremena oni bi bili iznenađeni činjenicom da danas ima više Indijanaca nego prije stotinu godinu. To nisu očekivali".
Prema riječima profesora Iversona, očekivalo se da će se Indijanci asimilirati, ili utopiti u društvu. Međutim rezervati su, odvajanjem indijanskih plemena, u brojnim slučajevima pomogli očuvanju njihovog identiteta. Dok su rezervati važni indijanskim plemenima zbog očuvanja kulture oni, također, imaju presudne legalne i političke implikacije. Naime, na temelju sporazuma s američkom vladom, indijanska plemena su suverena i imaju pravo sama vladati u rezervatima. Odnosi plemena i američke vlade često se smatraju međudržavnima.
Peter d’Errico, umirovljeni profesor indijanskog prava na sveuličištu Massachusettsa, kaže da indijanska plemena imaju čvršći položaj u odnosu na saveznu vladu nego američke savezne države. "Državu unutar države čine narodi koji su postojali prije uspostavljanja bilo koje države na ovom tlu. Dakle, takav status znači da smo mi odvojeni od čitavog sustava odnosa između saveznih država i federalne vlade".
Ipak mnogi Indijanci s gorčinom prihvaćaju koncept rezervata. Kao što se čulo prigodom otvaranja Nacionalnog muzeja američkih Indijanaca neki od njih čak ni ne vole tu riječ - rezervat. Predsjednik plemena Navajo kaže: Htio bih da ljudi znaju da moja zemlja nije nikakav zaštićeni park prirode. Ona je oduvijek bila zemlja Navajo indijanaca.
