Patite li od viška kilograma? Kriva je – brza hrana. Nasilje među mladima? Može se pripisati kompjutorskim igrama i holivudskim filmovima. Ovakvo okrivljivanje događa se gotovo neprestano. Međutim, takvo ponašanje utječe na sve – od osobnih odnosa od poslovne efikasnosti.
Kao poslovni konzultant, John Miller proveo je tisuće sati po radionicama, slušajući pitanja svojih klijenata. On kaže da mnogi vole za svoje greške ili probleme suptilno kriviti druge. "Na kraju sam shvatio da svi postavljamo slična pitanja: 'Kada će mi konačno omogućiti neku obuku?" ili "Tko je napravio tu grešku?'. Umjesto toga, trebali bismo se pitati – kako mogu naučiti nešto novo? Kako mogu pomoći drugima? Optužujuća pitanja navode nas da se ponašamo kao žrtve i da odugovlačimo".
John Miller u svojem radu naglašava da bi osobna odgovornost trebala biti ključna etička vrijednost kako pojedinaca, tako i organizacija. No, kako dodaje, osobna odgovornost često je u raskoraku s drugim popularnim konceptom iz managementa – timskim radom. Ipak, prema njegovom mišljenju, ljudi koji vjeruju u osobnu odgovornost svojim ponašanjem daju pozitivan, a ne negativan doprinos timu. Od američkih radnika traži se da budu sve efikasniji i da rade sve više.
Poslovna konzultantica Julie Morgenstern kaže da za upiranje prstom u druge na poslu ima i drugih razloga. "Ljudi optužuju druge kada se ne osjećaju dovoljno efikasnima u svojem poslu. Mislim da se ljudi tako ponašaju kada vjeruju da ne pridonose dovoljno poslu. Danas svaki radnik treba o sebi misliti kao o samostalnom servisu. Ukoliko obavljate svoj posao, vaše će radno mjesto biti sigurnije".
Na pojedinačnoj razini nemoguće je ignorirati nedostatak osobne odgovornosti. Psiholog Sonya Friedman svakodnevno se susreće s time u svojoj praksi. "Kada dijete učini nešto dobro, žena kaže mužu: 'To je moja kćer'. Kada to isto dijete učini nešto loše, onda žena kaže: 'To je tvoje dijete'. Mnogo ljudi ne želi preuzeti odgovornost za svoje akcije. Kažu na primjer: 'To nisam ja rekao. To je iz mene govorio alkohol'.
Sonya Friedman kaže da je osjećaj osobne odgovornosti moguće obnoviti kada ljudi imaju hrabrosti priznati vlastite greške i kada imaju motiva da te greške isprave. Konzultant John Miller slaže se, dodajući da bi, kada bi više ljudi preuzimalo odgovornost za svoje pogreške, produktivnost rasla, ljudi bi bili sretniji, a svijet bi bio – bolji.