Predgrađa su već desetljećima simbol “američkog sna”. Čiste javne površine, dobre škole, obiteljske kuće – sve ovo Amerikance odmah asocira na život u pregrađu. No, u novije vrijeme, američka se predgrađa hvataju s društvenim problemima koja su se donedavno vezivala uz uža središta velikih gradova – kriminalom, beskućništvom, čak i glađu.
Okrug Westchester u saveznoj državi New York šesta je najbogatija općina u cijelim Sjedinjenim Državama. Prosječni godišnji prihod domaćinstva u pregrađima ovog okruga nadomak New York Cityja iznosi nešto manje od 64 tisuće dolara – 75 posto više od nacionalnog prosjeka. U okrugu Westchester doselila se prije par godina i obitelj Clinton, nakon što je Billu Clintonu istekao predsjednički mandat.
No, život Clintonovih u Westchesteru prilično je drugačiji od situacije u kojoj se našao naš sugovornik David, kojeg smo sreli u lokalnoj javnoj kuhinji. "Krajem mjeseca dobivam državne bonove za hranu… Zna se dogoditi da ostanem bez hrane u hladnjaku. No, s druge strane, ne mogu reći da baš skapavam od gladi".
Davidove riječi oslikavaju stvarnost siromašnog dijela Amerike – rijetko se može naići na ljude koji baš nemaju ništa za jesti, no ima mnogih koji nisu u stanju platiti stanarinu i uz to priuštiti tri hranjiva obroka dnevno. Novo je to što siromašni danas često žive u pregrađu, koje se donedevno smatralo obitavalištem srednje klase. Posljednji popis stanovništva pokazuje da u pregrađima živi oko 40 posto od 38 i pol milijuna siromašnih Amerikanaca. Najveći broj njih došao je u pregrađe u potrazi za poslom, većinom u uslužnim djelatnostima. Roberta Apuzzo, direktorica jedne od 143 javne kuhinje u okrugu Westchester, kaže da je siromašnima – često imigrantima - teže živjeti u pregrađu nego u gradu, poput recimo New Yorka.
Tamo naime postoje tisuće stanova čiju stanarinu uvelike subvencionira država, a postoji i razmjerno jeftin i solidan gradski prijevoz. Svega toga, kaže gospođa Apuzzo, u pregrađima nema."Stanovanje je ovdje teško priuštiti. Često možete vidjeti deset ili 12 ljudi koji žive zajedno u jednoj sobi. Nema gradskog prometa. Da metroom odete u New York City to vas košta 16 dolara u oba smjera. Ja uvijek kažem ljudima da traže posao u dijelu grada gdje žive, a ne da dugo putuju do radnog mjesta".
Scott Allard, politolog koji proučava lokalnu upravu u američkim gradovima i predgrađima, kaže da u gradovima često ima i do deset puta više javnih poliklinika, vrtića, te tečajeva za doškolovanje koje koriste siromašni, nego u predgrađima. Problem je u tome što te socijalne službe nisu vrlo mobilne, te se vrlo sporo sele iz gradova u pregrađa – kaže Scott Allard. No, ipak se kreću, i to je dobro. Jer, Centar za istraživanje gladi i siromaštva na Sveučilištu Brandeis predviđa da će u bliskoj budućnosti broj američke djece koja žive u siromaštvu najbrže rasti upravo u predgrađima.
