U utorak, 21. rujna, počinje rasprava na 59. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Raspravljati će se – između ostalog - o ulozi i relevantnosti svjetske organizacije u 21. stoljeću. Iako su od 1945. godine, Ujedinjeni narodi narasli s 51 na 191 zemlju članicu, svrha i način funkcioniranja ove organizacije ostali su na neki način “zaleđeni u vremenu”. S približavanjem 60. godišnjice postojanja ova organizacija preispituje se način reagiranja na globalne sigurnosne izazove.
Najmanje 89 čelnika država i vlada će se obratiti 59. Godišnje skupštine Ujedinjenih naroda tijekom sljedećih nekoliko tjedana. Predsjednik Bush će govoriti u utorak, na početku godišnje opće rasprave. Među ostalima koji će se obratiti skupu prvi tjedan zasjedanja nalaze se čelnici Afganistana i Iraka, kao i predsjednici i premijeri iz Indije, Pakistana, Japana i Brazila – tek da navedemo nekoliko od onih koji dolaze.
Među glavnim točkama 59. Skupštine – očekuje se – bit će predstavljanje istraživanja od strane panela eminentnih osoba, o reorganizaciji svjetskog tijela kako bi se nosilo s izazovima budućnosti. Izvješće bi trebalo biti objavljeno u prosincu, no očekivane preporuke već potresaju Ujedinjene narode do temelja.
Među kontroverznim problemima o kojima se raspravlja je reorganizacija i proširenje Vijeća sigurnosti. Pet stalnih članica s pravom veta – Britanija, Francuska, Rusija, Kina i Sjedinjene Države – odražavaju globalnu realnost s kraja drugog svjetskog rata.
Pedeset i devet godina kasnije, postoji opći konsenzus da stari poredak treba obnoviti. No, postoji malo slaganja u glede pitanja kako to učiniti. Drugo veliko pitanje je kojim bi – ako uopće – zemljama trebalo dopustiti da imaju pravo veta.
Julian Hunte, ministar vanjskih poslova karipske otočne države St. Lucia, služio je kao predsjednik 58. Opće skupštine. Na oproštajnom skupu s izvjestiteljima, posljednjeg dana na dužnosti, on je predložio da se Vijeću sigurnosti doda najmanje 10 članica: "Opći osjećaj jest da članstvo želi vidjeti povećano Vijeće sigurnosti – s ne manje od 24, odnosno, ne više od 26 članica. A pitanje 'tko' i 'odakle' bi trebao postati član tek treba raspraviti."
Među zemljama koje već nastoje dobiti stalno mjesto u Vijeću su Njemačka i Japan, koje plaćaju više od njihova udjela u podmirenju troškova Ujedinjenih naroda. Među zemljama u razvoju, među vodećim kandidatima su Brazil, Nigerija, Južna Afrika, Egipat, Indija i Indonezija.
Drugo kontroverzno pitanje pred svjetskom organizacijom je kako se boriti protiv terorizma. Kao i s pitanjem proširenja Vijeća sigurnosti, postoji konsenzus da je terorizam zlo. No, slaganje tu i prestaje. Kako dosadašnji predsjednik Opće skupštine Julian Hunte napominje, pokazuje se teškim, ako ne i nemogućim, da se postigne sporazum o tome što terorizam je. "Terorist jednom čovjeku drugom je osloboditelj. Prema tome – uzevši u obzir probleme koje imate u svijetu – ustanovit ćete da je vrlo teško definirati terorizam na način kojim će svi kojima je ovo pitanje bitno biti zadovoljni."
Predsjedatelj panela eminentnih osoba koji je proučavao ova pitanja je Anand Panyarachun, bivši premijer Tajlanda. Kako je preuzeo posao, gospodin Panyarachun je rekao da, bez obzira na neriješive probleme s kojima se njegov panel susreće, on se nada da bi prihvatljivi kompromis mogao biti pronađen:
"Ne mogu si priuštiti da budem pesimist. Ja volim gledati naprijed s određenim stupnjem optimizma. Istina je da Ujedinjeni narodi imaju mješavinu dobrih i razočaravajućih rezultata. Ali, kako bilo da bilo, proteklih godina ljudi su doveli do toga da je sada kredibilitet Ujedinjenih naroda na kocki… Ako se ustanovi da Ujedinjenim narodima nešto nedostaje, ako se ustanovi da oni nisu učinkoviti kao što ljudi očekuju u smislu održavanja mira i sigurnosti, to bi moglo pokazati da se idemo prema okončanju sustava Ujedinjenih naroda kakvog sada poznajemo, no ne vjerujem da će se to dogoditi."
Sjedinjene su Države među onima koji se zalažu za reformu svjetske organizacije. Najmanje dvojica čelnika Republikanske stranke implicitno su kritizirala Ujedinjene narode, na stranačkoj konvenciji prošli mjesec u New Yorku. Spominjući odbijanje Vijeća sigurnosti da odobri vojnu akciju protiv Iraka, dopredsjednik Dick Cheney je izjavio na konvenciji da predsjednik Bush ne bi nikad tražio dopuštenje da brani američki narod.
No, kako se gospodin Bush priprema da se obrati Općoj skupštini sljedeći tjedan, njen predsjednik na odlasku Julian Hunte predviđa da će diplomati u Ujedinjenim narodima prirediti američkom predsjedniku toplu dobrodošlicu:
"Ja nemam nikakve sumnje da će on biti dobro primljen. Vi znate da su Ujedinjeni narodi mjesto gdje ljudi raspravljaju tekuće probleme. Postoje snažna neslaganja, s vremena na vrijeme, no to ne oduzima civiliziranost atmosferi koja vlada u organizaciji. I ja nemam nikakve sumnje da će on biti dobro primljen, bez obzira na činjenicu da se neke zemlje možda ne slažu sa smjerom kojim je krenula njegova administracija."
Novi predsjednik Opće skupštine bit će ministar vanjskih poslova Gabona Jean Ping. On je izjavio da njegov izbor označava deseti put da jedna afrička zemlja stoji na čelu Opće skupštine. Recimo i to da su više od četvrtine od 191 članica Ujedinjenih naroda afričke države.
