Jackie Allen rođena je da bude pjevačica. Dok je odrastala u Wisconsinu, njezin otac je svirao tubu u dixilend jazz orkestru, a Jackie je pjevala i svirala francuski rog. Na sveučilištu Wisconsin studirala je jazz i pjevanje, a sredinom osamdesetih osnovala je svoj prvi sastav. Danas Jacke Allen živi u Chicagu gdje često nastupa po noćnim klubovima. Prilog o njezinom najnovijem albumu “Love is Blue” pripremio je Doug Levine.
Na ovom albumu nema uobičajenih jazz standarda koje se često mogu naći na albumima s riječju “ljubav” u naslovu, međutim pjesme koje se nalaze na njemu jednako su dirljive. U pjesmi “Lazy Afternoon” Jackie Allen pjeva o dvoje ljudi kojima je jedina želja da budu sami, i o prihvaćanju uspona i padova do kojih dolazi u ljubavnoj vezi. Međutim, u naslovnoj pjesmi “Love is Blue”, ona zalazi u tamnije i dublje emocionalne vode.
Možda se možete sjetiti da ste već negdje čuli instrumentalnu verziju ove pjesme u izvedbi Paula Mauriata. Jackie kaže da ju je čula prije nekoliko godina, međutim tek nedavno je naišla na stihove te pjesme koji su u originalu na francuskom. Na pozornici, ona je namjerava pjevati i na francuskom i na engleskom.
S jazz stilom koji vuče direktne korijene iz njenih pop i folk utjecaja, Jackie Allen uspoređuju s Cassandrom Wilson i Dianom Krall. Usporedbe na stranu, njeni poklonici nalaze stihove njenih pjesama osvežavajućim, s prijemčljivim pjevanjem i zanimljivim temama, a vrijeme će pokazati da li je riječ o novoj zvijezdi jazza.