U New Yorku se sljedeći tjedan održava nacionalna konvencija Republikanske stranke. Na ovom središnjem skupu svoje stranke, predsjednik Bush službeno će prihvatiti republikansku predsjedničku nominaciju.
Nacionalne stranačke konvencije počele su se održavati sredinom 19. stoljeća, kao skupovi na kojima su stranke birale svojeg predsjedničkog kandidata. Iako se danas kandidati biraju kroz seriju stranačkih izbora na lokalnoj razini, politički analitičar BJ Rudell vjeruje da su konvencije još uvijek vrlo važne.
"Konvencije su i danas važne, jer se na njima službeno nominiraju stranački predsjednički kandidati. No, ovi skupovi više nisu tako dramatični kao prije, jer je sve riješeno već prije konvencije. Danas se na konvencijama pojavljuju nove zvijezde stranke, te se stranka pokušava definirati u očima ostatka Amerike. Republikanska konvencija 1992 bila je vrlo konzervativna, a ova u New Yorku bit će umjerenija – na njoj će nastupiti Arnold Schwarzenegger i Rudolph Giuliani. Konvencije također jačaju stranačko jedinstvo."
Unatoč desecima govornika, neprestanoj glazbi i kratkim filmovima o kandidatima, moderne konvencije su nepotrebne i irelevantne – smatra Eric Daniels, profesor povijesti sa sveučilišta Duke.
"Političke konvencije su izgubile svoju osnovnu svrhu. U 19. stoljeću na konvencijama se odlučivalo ne samo tko će biti predsjednički kandidat, već i što će biti stranačka platforma na izborima. S vremenom, republikanci i demokrati toliko su se približili u onome što nude biračima, da o tome više ne treba raspravljati na konvencijama. U zadnje vrijeme, konvencije su zapravo čisti show."
Svaka konvencija financira se dijelom iz državnog proračuna, a dijelom iz predizborne "blagajne", odnosno, kroz političke donacije. Politički analitičar BJ Rudell smatra da su, kao takve, konvencije zapravo financijski isplative.
"Mislim da su jako isplative. Televizijske reklame su vrlo skupe, a konvencija, koja četiri dana dominira televizijskim programom, zapravo je besplatna reklama. To je posebno važno u borbi za onih nekoliko milijuna neopredijeljenih glasača, kojima konvencija može pomoći da odluče za koga će glasati."
No, profesor Daniels, ne dijeli ovaj stav. Prema njegovom mišljenju, stranačke konvencije zapravo nisu zanimljivi medijski događaji i sredstva koja se na njih troše trebalo bi uložiti u nešto drugo.
"Konvencije su tako skupe da kandidati i stranke vjerojatno na njima samo bacaju novac u vjetar. Umjesto toga, ta bi sredstva trebalo uložiti u informiranje i animiranje glasača."
Profesor Daniels dodaje da konvencije sa svojom pompom zapravo odvlače pažnju glasača s važnih predizbornih pitanja i stavova stranaka o tim pitanjima.