U svom prvom romanu, koji je već postao best-seller, autorica Lolly Winston uspjeva otkriti duhovitost i u najtežim okolnostima. Njena junakinja, 36-godišnja Sophie Stanton ostaje bez supruga Ethana, koji umire od raka. Roman prati sve faze Sophijine tuge – od bijega od stvarnosti, samosažaljenja, bijesa, depresije i na koncu – mirenja s realnošću. Roman je naslovljen “Good Grief” - u slobodnijem prijevodu “Tugovati na pravi način”.
Prilagođavajući se životu nakon smrti supruga, Sophie Stanton osjeća pritisak da bude takozvana “dobra” udovica. Lolly Winston opisuje napore koje Sophie ulaže kako bi tugovala na – kako kaže – pravi način. “Sophia osjeća potrebu da bude “dobra” udovica. U ova vremena svi nastoje briljirati u svemu, a to posebno čine žene koristeći knjige i priručnike s uputama za sve i svašta. A Sophia umišlja kako ništa ne čini onako kako treba. Na primjer, u jednoj od njenih “sveznajućih” knjiga stoji da udovice mršave zato što ne žele jesti same i tako – sve rjeđe jedu. U stvarnosti, Sophie bi pojela pola supermarketa, jer nalazi utjehu u velikim količinama kolača i sladoleda, koje je čine – naravno – sve debljom. Svjesna da je ono što čini suprotno od onoga što piše u knjizi, ona počinje sebe uvjeravati kako ne tuguje na pravi način. Otud i ime knjige – “Tugovati na pravi način”. A na kraju je ispalo da u knjizi sebe mogu pronaći sve vrste udovica, jer ispravnog načina tugovanja, ustvari, nema.”
Lolly Winston je u pisanje knjige “Good Grief” utkala i vlastite gubitke u životu. Njen je otac umro od raka kad joj je bilo 29 godina, a nekoliko godina kasnije umrla joj je i majka, od tumora na mozgu. Nakon njihove smrti Lolly Winston je prošla kroz razdoblje depresije koja je pratila kroz njene tridesete godine. Njena junakinja, 36-godišnja Sophie, na više načina odražava autoričino iskustvo sučeljavanja sa smrću članova obitelji. Gospođa Winston kaže da se oni koji su pretrpili najveći gubitak moraju naučiti nositi s promjenama koje u njihovim životima nastaju zbog smrti bližnjih.
“Možda nikad ni nećete do kraja preboljeti gubitak, ali to nije neprirodno. Od tog trenutka ste drukčiji i sve oko vas je drukčije, a vi jednostajno naučite takvo stanje prihvatiti i idete dalje. Ali vi nikad više nećeti biti isti. Gubitak vas transformira i mislim da osjećate više razumijevanja prema drugima…”
Obnovljeni osjećaj razumijevanja za druge omogućuje Sophie Stanton da započne život bez Ethana. U početku, jedva da ustaje iz kreveta prepunog mrvica od keksa… Progonjena sjećanjem na umrlog supruga, odlučuje odseliti u Ashland u saveznoj državi Oregon, gdje dijeli stan s najboljom prijateljicom. Tamo nastaje i njena veza s jednim glumcem, a uskoro otvara i vlastitu firmu. Istovremeno počinje i njeno druženje s Crystal – melankoličnom djevojkom opterećenom gomilama emocionalnih problema. Unatoč problemima koji kao da se ljepe na Crystal, Sophie ne odustaje od pomaganja maloljetnoj djevojci i u toj pomoći nalazi i vlastitu utjehu.
Za Lolly Winston, izazov pisanja knjige - kao i izazov Sophijinog života – bio je u tome da uspostavi ravnotežu između mračnih strana života i onih smiješnih, veselih detalja u njemu. Iako je “Good Grief” prvi roman Lolly Winston, ona je već uspjela šarmirati i kritičare i čitatelje. Pojavila se na nekoliko popisa best-sellera, među ostalima i na popisu New York Timesa.