Hoće li se američka vanjska politika promijeniti, ako u studenom na izborima pobijedi demokrat John Kerry? Na pitanje odgovara Francis Fukuyama, jedan od vjerojatno najpoznatijih suvremenih američkih politologa.
Vjerojatno će se promijeniti pristup određenim problemima, međutim bit američke vanjske politike ostat će ista – tvrdi Francis Fukuyama. "Iako dolaze do izražaja najviše u Bushovoj administraciji, neke su osobine naše vanjske politike zajedničke svim našim vladama. To su jednostavno američke osobine, ne demokratske, ne republikanske."
Primjerice, kaže naš sugovornik, za razliku od Europljana, mnogi Amerikanci smatraju da Ujedinjeni narodi nisu baš jako legitimna organizacija – zbog toga što su u njoj u većini nedemokratske države. "Ako demokrati pobijede, oni će imati vjerojatno bolji odnos s Europom i Ujedinjenim narodima. Ali u Americi – bez obzira tko je na vlasti – postoji jak osjećaj da je ova zemlja jedinstvena zemlja, po tome što su njezine demokratske političke ustanove na izvjestan način – budućnost čovječanstva. To naravno dovodi do razlika, pogotovo s europskim saveznicima" - kaže Francis Fukuyama.
Bez obzira tko osvoji Bijelu kuću, Sjedinjene će se Države u bliskoj budućnost susretati s izazovima poput Afganistana i Iraka, gdje treba izgraditi novu, demokratsku državnu upravu, kao i infrastrukturu. Francis Fukuyama smatra da se i međunarodna zajednica i Sjedinjene Države na tom problemu trebaju kontinuirano i sustavno angažirati.
Jer kako kaže, od kraja hladnog rata, u prosjeku svakih godinu i pol, međunarodna zajednica negdje u svijetu obnavlja uništenu infrastrukturu neke države: "Potreban je stalan kadar stručnjaka koji znaju praktične stvari – poput obnove uništenog elektro-energetskog sustava ili reforme sudstva. Irak u svakom slučaju nije posljednja država u kojoj ćemo biti angažirani na takvim projektima."
Francis Fukuyama postao je globalno poznat prije desetak godina, idejom o “kraju povijesti” – koja je bila inspirirana raspadom totalitarnog komunističkog poretka i pobjedom liberalne demokracije i tržišne ekonomije. Zapad se od tada često angažirao na izravnom uvođenju demokracije – od Bosne do Haitija, od Kosova do Istočnog Timora.
Francis Fukuyama smatra da u većini slučajeva Zapad nije bio posebno uspješan. Kao ilustraciju navodi Bosnu. "Visoki međunarodni povjerenik ima gotovo diktatorske ovlasti, uspoređuje ga se s kolonijalnim, britanskim upraviteljem za Indiju, iz 19 stoljeća. Paddy Ashodwn je primjerice nedavno otpustio pedesetak demokratski izabranih političkih dužnosnika. Na temelju toga može se zaključiti da bi, kada bi se međunarodna zajednica povukla iz Bosne, vjerojatno ponovno došlo do sukoba. Nisu riješeni temeljni politički problemi u vezi nacionalnih odnosa."
Francis Fukuyama smatra da bi Amerika u svojem nastojanju da izgradi globalni sustav demokracije trebala više slušati savjete stanovnika zemalja u kojima se demokracija nastoji uvesti.