Nevada je, bez sumnje, najpustija od svih saveznih drzava. Las Vegas, u njenom juznom dijelu, jedno je od najizoliranijih gradskih sredista u Sjedinjenim Drzavama – 447 km do Los Angelesa, 466 do Phoenixa (Kaliforniji i Arizoni je i najblizi), preko 700 km do Rena, uz Las Vegas -jedinog drugog pravog grada koji Nevada ima.
Stizete li u Las Vegas iz bilo kojeg smjera, pustinjska nistavnost Nevade prati vas do zadnjeg trenutka; a onda, promjena, suludo nagla – sad oko vas duboka pustinja, sad pred vama - nestvarna oaza. Sjaji i bljesti, u pustinjskoj izmaglici, poput nekakvog modernog El Dorada.
Utisak je isti iz zraka, usred negostoljubivog terena pustinje Mojave – potpuno neocekivani umjetni raj, cista fantazija, onaj famozni potez Las Vegas bulevara, legendarnog Stripa, i na njemu Ajfelov toranj, egipatska piramida, obrisi Venecije, New Yorka, Pariza, Monte Carla (u arhitektonskom kolazu, Las Vegas ih je sve zgusnuo na jedno mjesto, kratka voznja taksijem i vec ste stigli od starog Rima do Egipta!), i hotel do hotela, svaki velicine manjeg grada. Stizete li zrakoplovom nocu, Las Vegas, u onom moru pustinjske tame koja ga okruzuje, svojim neonom treperi i blista kao neka galaksija.
Danas za njega kazu - najdinamicniji, najspektakularniji, najdrskiji “boomtown” u citavoj, valjda, povijesti svijeta. A ni postojao nije na pocetku 20. stoljeca! Tocnije, u cijeloj je dolini tada zivjelo tek 30 stanovnika. Davno prije njih, Anasazi i Paiute plemena; par izvora vode na ovom su mjestu otkrili, pocetkom 19.stoljeca, meksicki trgovci i dali mu ime Las Vegas – livade; doci ce za njima spomenutih 30, kojeg li apsurda - mormonskih misionara, ali odustaju ubrzo, pred stalnim napadima Indijanaca; onda zeljeznica, 1902. i 1935. godine, za grad jednako vazna, Hooverova brana, s njom - jeftina struja i jeftina voda (kise, inace, Vegas godisnje primi tek 5 cm); cetrdesetih godina prvi luksuzni hotel-casino, El Rancho, i onaj mafijasa Bugsyja Siegela, Flamingo; pa americka vojska, s njom i oni zloslutni oblaci u obliku gljive – savezna je vlada provela vise od stotinu nuklearnih pokusa nedaleko grada, stotinjak kilometara; konacno stizu i – Frank Sinatra, Dean Martin, Sammy Davis... Liberace, Howard Hughes i Elvis. Vegas svoje superlative skuplja od 50-ih godina, i to bi, ukratko, bila povijest tog grada.
“Starog” Las Vegasa, “novi” svoju kulminaciju dozivljava upravo sada. Zadnjih 10 godina biljezi veci i brzi rast od bilo kojeg od americkih gradskih sredista – 5.000 novih zitelja svakog mjeseca. Od milijun i pol stanovnika, koliko ih danas ima, ogroman broj njih, kao sto je i za ocekivati, radi u usluznim djelatnostima, a njihove smjene sve su samo ne konvencionalna rutina.
Gdje cete drugdje vidjeti koktel-konobaricu, u punoj odori i sjaju, kako cirkulira medju gostima i raznosi alkoholna pica u dva, pet i sedam ujutro?! No, jos veci broj zitelja “novog” Vegasa radi na – gradjevinarskim poslovima!
Tijekom zadnjih 10 godina, Vegas je, na mjestima starih, dobio cijeli niz novih megahotela. Na njegovom Stripu, sada je 9 od 10 najvecih svjetskih hotela cije raskosne kockarnice, u kojima se ni na cemu stedjelo nije, privlace preko 30 milijuna turista godisnje. Sa preko 125.000 soba (uvijek je puno preko 90% kapaciteta!), Vegas ih, zapravo, ima koliko, zajedno, hoteli New Yorka i Chicaga.
Gradi se niz novih, jos raskosnijih, jos se ne nazire kraja, barem ne dok traju zalihe vode u jezeru Mead, iza Hooverove brane i dok proizvodi njena elektrana. Ali, kad vidite raskosno osvijetljene oglasne ploce za hotele ili neku od revija, zakleli biste se da barem jedan nuklearni reaktor mora biti iza svakog znaka. Zurite u njih, hipnotizirani, kao jelen uhvacen u farove automobila. Struja potrebna samo za panoe Stripa bila bi dovoljna, kazu, za elektrifikaciju grada od 25.000. Sve je u Las Vegasu spektakularnih razmjera!
Vlasnici kockarnica i hotela samo su se nasmijali kad je, u ljeto 2001. godine, Kalifornija, kojoj je prijetila redukcija struje, zatrazila da Vegas, barem u gluho doba noci, pogasi neka svijetla, kako bi se malo stedjela elektricna energija. Pa sto bi, molimo vas lijepo, rekose oni, Vegas bio bez svijetala?!
Havaji bez mora, Alpe bez snijega... Osim toga, gluhog doba noci u Las Vegasu nema! Istina, nekoliko puta prigusio je svijetla, iako na kratko – nakon atentata na predsjednika Kennedyja, kad su umrli Dean Martin i Frank Sinatra te iz postovanja prema zrtvama teroristickih napada na New York, Washington i u Pennsylvaniji, jedanaestog rujna 2001.
Iako se odavno “popravio” i rijesio mafije, malo je istine u onoj njegovoj reklami da je on sada postao - obiteljsko odrediste, privlacno za djecu jednako kao i za odrasle. Unatoc “pravom, pravcatom” vulkanu i bitkama gusara i nekim drugim postenim pokusajima da se privuce mladja publika, unatoc cinjenici da obavezna literatura za Vegas nisu vise knjige Thomasa Wolfea ili Huntera Thompsona, najveci business Las Vegasa i dalje je – ekstravagantna zabava za odrasle i kocka.
Kockarnice su apsolutni vladari Vegasa. G. 2001, preko 35 milijuna posjetitelja potrosilo je u Las Vegasu 32 milijarde dolara; od toga, 6 milijardi cistog profita kockarnicama. U dobro utvrdjenim prostorijama ispod kockarnica, cash se ne broji nego slaze po denominacijama i vaze – milijun dolara, u novcanicama od sto dolara, tezi nesto vise od 9 kilograma; u novcanicama od 20 dolara – malo vise od 46 kilograma; a u novcanicama od 5 dolara – oko 185 kilograma.
Sin City, Grad grijeha; Grad-kockarnica; Svjetska metropola zabave; Grad izgubljenih placa; Grad vjencanja (preko 3 milijuna do sada!); Vrt neona; Grad bez ura (njih, doista, nigdje nema, kao ni prozora, to, naime, doprinosi onom osjecaju da je novcanica od $100 – beznacajna)....Vegas, non-stop karneval, non-stop novogodisnja zabava, poznat je pod svim tim imenima i zasluzuje sva.
Na svijetu nema mjesta poput Las Vegasa. “Dragulj u pustinji,” “najhalucinogeniji grad u Americi,” on je, “odrasloj” Americi, kao zabaviste - najdrazi. U gradu u kojemu se citava bogatstva dobijaju (i gube) u samo nekoliko minuta, ljudi zele vjerovati da je veliki zgoditak moguc za svakoga.
Prvi sati u Las Vegasu su kao da ste u nekom drugom svijetu u kojemu je vjera – sreca, u kojemu je jezik - novac, vrijeme se mjeri okretajima roulettea, kakofonija “jednorukih Dzek” automata nesnosna. Jednom kad se aklimatizirate, cijeli spektakl silno zabavlja, pod uvjetom da svoje nade, i svu svoju ustedjevinu, niste ulozili u potragu za srecom. Vegas je nepropustljivo odrediste, ali blijedi nakon nekoliko (groznicavih) dana. Kockarnice su besplatne, rade 24 sata, nude sto nacina za gubljenje novca. No, ne zelite dug otplacivati tako sto cete poslije raditi u nekom Nevadinom rudniku soli.
Istina, nova mudrost Vegasa je da ljudi ne dolaze vise samo zbog kockanja nego i zbog drugih “sadrzaja.” Tocno, kockanje, koje je u Nevadi legalizirano 1931. godine (s namjerom da prihod od kockanja ide javnim skolama, no koga zanima skola kad konobarica, koja goste posluzuje u automobilu, godisnje moze zaraditi $50.000 i Poreznoj sluzbi prijaviti samo dio toga?), dostupno je sada u vise od 20 drugih drzava. Je li moguce otici u Vegas i ne kockati? Je, ali zar nije to ono zbog cega se ide do Vegasa?! Las Vegas je kockarska mecca i u njoj kockaju i oni koji ne bi ni na kojem od drugih mjesta. Mrzili li ga ili voljeli, a jedno i drugo je lako, Las Vegas ispunjava jedan fundamentalni kriterij nezaboravnog grada – namece vlastitu realnost svojim posjetiteljima.
Odusevljeni propagatori Las Vegasa, njegovi gradski oci i poduzetnici, tvrde da je samo 15% Amerikanaca vidjelo Vegas do sada; cvrsto su uvjereni, u svojim ocekivanjima, da se ostatak moze pojaviti na vratima – bilo kojeg dana! I stoga uporno i odlucno grade dalje. Kad vidite gdje je nastao i kako se od prvotnog prasnjavog pojila za stoku razvio do danasnjeg svjetskog odredista za zabavu, shvatit cete da nije pametno potcjenjivati potencijal Las Vegasa da sebe stalno mijenja i prilagodjava!
