Američka agencija za istraživanje svemira, NASA, lansira u orbitu oko Zemlje i posljednji u svojoj novoj generaciji satelita za praćenje ekologije našeg planeta. Aura, koja će kružiti oko Zemlje zajedno s dva ranije lansirana satelita, Terrom i Aquom, promatrat će atmosferu.
Precizni instrumenti Aure bilježit će stanje stratosfere, troposfere, te, na koncu, i samog zraka koji čovječanstvo udiše na površini Zemlje. Aura će pružiti neophodne podatke za razumijevanje klimatskih promjena, kakvoće zraka, te ozonskog sloja koji štiti život na Zemlji od štetnog Sunčevog zračenja. U tom smislu, taj će satelit odgovoriti i na neka temeljna pitanja u vezi s globalnim klimatskim promjenama.
Jedno od tih pitanja tiče se oporavka stratosferskog ozonskog sloja. Međunarodnim sporazumima - prvenstveno Protokolom iz Montreala - zabranjena je uporaba kemijskih spojeva koji uništavaju ozon, poput klorofluorougljika. Prošle godine su znanstvenici po prvi puta mogli - zahvaljujući konkretnim dokazima - ustvrditi da se ozonska rupa oporavlja nakon što su je desetljećima uništavali spojevi poput klorofluorougljika. Doduše, ozonska rupa i dalje se povećava, ali znatno sporije. Procjenjuje se, međutim, da bi za puno ozdravljenje ozonske rupe trebalo daljnjih pedesetak godina, čak i ako se uopće ne uzme u obzir globalno zatopljenje.
Drugo pitanje za koje znanstvenicima treba mnogo više informacija tiče se procesa koji kontroliraju kakvoću zraka. Aura će pratiti zbivanja u najnižim slojevima atmosfere i na globalnoj i na regionalnoj razini.
I, konačno, Aura će pružiti uvid i u klimatske promjene na Zemlji, prateći promjene sastava atmosfere, koji uvjetuje sposobnost tog zaštitnog omotača oko Zemlje da apsorbira, reflektira ili zadrži sunčevu energiju. Staklenički plinovi - uključujući i isparavanje vode - zarobljavaju toplinu u atmosferi, dok aerosoli - čestice raspršene u zraku -, bilo iz ljudskih ili prirodnih izvora, apsorbiraju ili reflektiraju sunčevu energiju, ovisno o boji, obliku, veličini i kemijskom sastavu čestica.