Neki od najmoćnijih ljudi u Washingtonu, i u čitavim Sjedinjenim Državama, nisu izabrani dužnosnici… Većina ljudi za njih niti ne zna, premda ih u glavnom američkom gradu ima mnogo i vrlo su utjecajni. Od najboljih stolova u restoranima, pa do sastanka s kim god požele - ništa im nije nedohvatno. Riječ je o mega-lobistima, koji žive u vlastitom, vrlo zatvorenom i tajnovitom svijetu. No, i nama ostalima sada se pruža prilika da zavirimo u taj svijet, zahvaljujući Davidu McKeanu // čitaj mekkejn//, autoru knjige "Tommy the Cork: Washington's Ultimate Insider, from Roosevelt to Reagan."
Tommy Corcoran - poznat po nadimku "the Cork", 'čep' - deset je godina radio u administraciji predsjednika Roosevelta, i smatralo ga se jednim od najmoćnijih ljudi u Washingtonu. Poznao ga je praktički svatko tko je bio imalo važan, a njegov je utjecaj četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina bio veći nego što ga imaju današnji moćni lobisti.
"Kada je Corcoran počeo raditi za predsjednika Roosevelta, Sjedinjene Države su prolazile kroz Veliku ekonomsku depresiju. Događale su se slične stvari kao i danas - skandali u korporacijama, korupcija u velikim bankama i slično. Uz to, javnost tada gotovo da i nije vjerovala financijskom sektoru. Tommy Corcoran je bio jedan od sastavljača čitavog niza zakona koji su zajamčili veći nadzor nad poslovanjem, kao i dostupnost podaka o poslovanju banaka. Sudjelovao je u pisanju zakona koji regulira poslovanje burze. Bio jedna od ključnih osoba u stvaranju New Deala, plana oporavka ekonomije. Općenito gledano, imao je ogroman utjecaj na zakonodavstvo; mnogi od tih zakona na snazi su i danas," priča McKean.
Po čemu je super-moćni odvjetnik poput Tommyja Corcorana drugačiji od današnjih moćnih direktora korporacija koji su također često osobni prijatelji predsjednika države i članova kongresa - pitamo Davida McKeana.
"Zanimljivo je da se u vremenima prije Tommyja Corcorana lobiranje i odvijalo upravo izravnim kontaktom na vrhu - direktor korporacije bi došao u Washington, sastao se s nekim senatorom i razgovarao s njim o stvarima koje je htio postići. Corcoran je, međutim, shvatio da moć leži i na mnogim drugim mjestima, a ne samo u Kongresu. Shvaćao je koliki utjecaj imaju razni savjetnici i pomoćnici senatora, kongresmena, te zaposlenici vladinih agencija. Na svim tim mjestima, on je zaposlio stotine odvjetnika, tako da kada mu je nešto trebalo, mogao je telefonirati izravno senatoru ili ministru, ali i odvjetniku koji je za njih radio," kaže nam.
Kako to danas izgleda, pitamo Davida McKeana, koji je i sam radio kao šef ureda jednog senatora.
"Mislim da nitko od današnjih mega-lobista nije kalibra Tommyja Corcorana. Mnogo se toga promijenilo: četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, osoblje Senata brojilo je manje od tisuću ljudi; danas, u Senatu radi 6 tisuća ljudi, a u Zastupničkom domu 9 tisuća. Dakle, čitav je Kongres postao ogromna mašinerija, da nitko više ne može poznati sve i svakoga. Današnji lobisti pojedinačno nemaju niti djelić utjecaja koji je imao Corcoran," kaže autor.
David McKean smatra da je Tommy Corcoran bio jedna od najživopisnijih i najfascinantnijih osoba američke političke povijesti. Osim toga, dodaje, uvijek je dobro saznati i nove pojedinosti o makinacijama koje se u Washingtonu odvijaju iza zatvorenih vrata – naime, priče koje se kriju iza 'službenih' verzija događaja često su najzanimljivije.
