Sezdesetdevet godina je proslo otkako je izgradjena; nije vise najvisa, nije najveca i nije najsnaznija (u smislu energije koju daje njena elektrana); to su danas druge, u svijetu i u Sjedinjenim Drzavama, ali i ona sama jos uvijek je “strasna,” nakon svih ovih godina. Hoover Dam, u Crnom kanjonu – Black Canyon, na granici izmedju Nevade i Arizone, oko 50 km jugoistocno od Las Vegasa...
U drzavama bazena rijeke Colorado – u Arizoni, Nevadi, New Mexicu, Utah, Kaliforniji, Wyomingu, Coloradu, obilje je prirodnih ljepota i cuda i – jedno NEprirodno, djelo covjekovih ruku, Hooverova brana. Bez nje, iz inace suhih, bezvodnih drzava americkog Jugozapada ne bi bilo avokada i agruma, ne bi u njima bilo travnjaka, ne bi bilo pustinjskog megalopolisa Los Angelesa, ne bi bilo sjaja i bljestavila Las Vegasa. Prije izgradnje brane, rijeka Colorado, treca po duzini u Sjedinjenim Drzavama, cesto je poplavljivala, odnosila zivote, domove i usjeve. Tijekom suhih razdoblja, medjutim, niz njeno bi se korito slijevale tek kapi vode. Otkako je na nju stavljena ogromna betonska slavina, rijeka je, tijekom citave godine, pouzdani izvor pitke vode za vise od 20 milijuna ljudi i vode za navodnjavanje podrucja velicine preko 600 milijuna hektara, inace jalovog tla, kao i jeftine struje sto je i omogucilo brzi rast i razvoj nekih gradova Jugozapada, poput Las Vegasa, a brana, drzavama Arizoni, Nevadi i juznoj Kaliforniji jamci zastitu od razornih poplava.
Ideja da se rijeku Colorado ukroti i iskoristi rodila se jos prije vise od jednog stoljeca, ali izgradnja brane pocela je 1931, za administracije 31. predsjednika Sjedinjenih Drzava, Herberta Hoovera. Brana je bila dovrsena 1935, tijekom administracije predsjednika Franklina Roosevelta, koji ju je, tridesetog rujna te godine, svecano i otvorio. Istina, ne pod prvotnim, Hooverovim imenom, vec pod jednim drugim – Boulder Dam; slavna ce brana ponovno dobiti ime predsjednika Hoovera – inace velikog zagovornika ocuvanja prirodnih bogatstava, tek odlukom Kongresa, 1947. godine. Iako najvazniji i najveci projekt Rooseveltovog programa New Deal, brana ce na kraju, ironicno, biti zadovoljstina ostro kritiziranoj Hooverovoj administraciji – mnogi su, naime, upravo njega optuzivali da je doveo do teske gospodarske krize potkraj 20-ih godina te da ne zasluzuje da brana nosi njegovo ime. Usred krize, medjutim, vlada i privatni sektor udruzit ce se u ukrocivanju prirode, podizanju standarda zivota i stvaranja tisuca radnih mjesta – bez podizanja poreza.
Hooverova brana i stoji kao dokaz sposobnosti zemlje da, bez obzira na teske i nepovoljne uvjete, gradi monolitske projekte. Gradjena tijekom godina krize, dala je posao tisucama mladih muskaraca iz svih krajeva Amerike, ukljucujuci mnoge iz indijanskih plemena koja tradicionalno naseljavaju ovo podrucje i veci broj stranih radnika. Svi zajedno, vise od 16.000 njih, na negostoljubivom su terenu vulkanskih stijena Crnog kanjona i pod izuzetno teskim uvjetima, na temperaturama i do 48C, podigli najvisu do tada branu, dvije godine prije roka, uz 96 ljudskih zrtava, a godinu kasnije, 1936, dovrsili i najvecu hidroelektranu tog vremena. Brana je, s nesto vise od 221 metra, i danas najvisa betonska brana u Zapadnoj hemisferi.
Usput, betona je u nju utroseno dovoljno za standardnu autocestu, pet metara siroku, od San Francisca do New Yorka!
Hidroelektrana ispod Hooverove brane nije vise najveca, ni u svijetu ni u Americi, ali, sa svojih 17 generatora, proizvodi jos uvijek energije koju bi, opcenito govoreci, dale dvije nuklearne elektrane – oko 2.078 MW. Akumulacijsko jezero Lake Mead najvece je umjetno jezero u Sjedinjenim Drzavama, dugo 177 km, maksimalne dubine 152 m, kapaciteta 35,200.000.000 kubicnih metara – ekvivalent dvogodisnjeg prosjecnog protoka citave rijeke Colorado. Ove godine, nazalost, nivo vode u jezeru Mead najnizi je u 39 godina i juznoj Nevadi prijeti izvanredno stanje – rijeka Colorado, odnosno jezero Mead snabdjeva Las Vegas sa 90 posto vode, ali kolicina vode koju akumulacijsko jezero moze primiti dovoljna je da preplavi drzavu velicine Pennsylvanije, stopu duboko.
Jezero je i jedno od najpopularnijih rekreacijskih podrucja u Sjedinjenim Drzavama. Sa sezonom koja traje 12 mjeseci privlaci vise od 9 milijuna posjetitelja.
Hooverova brana nije samo inzenjerijsko cudo vec, zahvaljujuci arhitektu Gordonu Kaufmanu, indijanskom umjetniku Allenu Trueu, kiparu Oscaru Hansenu, odnosnu bogatstvu ornamentacije, skulptura, terrazzo plocica, zidnih slika... predmeta vjecne ljepote, ona je rijetko i pravo remekdjelo Art Deco umjetnosti. Malo je gradjevina u Americi koje se mogu pohvaliti tolikom raznolikoscu dizajna i obrtnih vjestina.
Iako ne nosi vise one superlative – najvisa, najveca, najsnaznija, Hoover Dam ostaje jednim od gradjevinarskih cuda 20. stoljeca, kao takva proglasena je i povijesnim znamenjem Sjedinjenih Drzava i godisnje privlaci preko milijun posjetitelja, jos uvijek sa svih strana svijeta.