U Sjedinjenim Državama svake godine samo u ubojstvima i automobilskim nesrećama umre više od 11 tisuća tinejdžera. Kada umre netko tako mlad, tragedija pogađa ne samo njegovu obitelj, već i njegove prijatelje i kolege iz škole. Mnogi tinejdžeri razvijaju vlastite simbole i obrede tugovanja. Jedan od njih su – takozvani vrtovi tugovanja.
Andrewu Gardneru iz mjesta Ashland u saveznoj državi Ohio bilo je samo 16 godina kada mu je najbolji prijatelj poginuo u požaru. Gardner i još pet njegovih prijatelja, koji su se uspjeli spasiti iz tog požara, odlučili su odati počast prijatelju kojeg su izgubili. Zajedno s profesorom hortikulture Ericom Mayerom, projektirali su vrt po uzoru na japanske vrtove, u skladu s učenjem zena.
"Odlučili smo se za zen, jer prema zenu, bol i tugovanje je zapravo dio svijesti koju čovjek razvija o sebi i svojim osjećajima. Zen vrt koristi prirodu da bi pomogao u razvijanju te svijesti."
U vrtu se nalazi fontana od bambusa, iz koje voda kaplje u granitnu posudu okruženu poredanim kamenčićima…. Andrew Gardner kaže da mu je projektiranje vrta pomoglo da se suoči s gubitkom prijatelja, ali mu je i promijenilo život – i to doslovno. Danas je profesionalni hortikulturist. Međutim, nisu svi mladi tako dobre sreće. Dr. Alan Wolfert, direktor Centra za gubitak i tugovanje iz Fort Collinsa u Coloradu, napisao je niz radova o tugovanju i djeci. Kako kaže, tinejdžeri se drugačije nose sa smrću od odraslih. No, prema njegovim riječima, nelagodnost koju cijelo društvo osjeća prema smrti otežava mladima tugovanje.
"Bol je osjećaj koji osjećate kada neko umre, no tugovanje je društveni odgovor na gubitak, integriranje gubitka u život. Naše društvo je izgubilo razumijevanje za aktivno tugovanje. Djeca nas pokušavaju naučiti potrebi da tugujemo otvoreno i iskreno."
Dr. Wolfert vjeruje da tome mogu pomoći vrtovi tugovanja. Prije šet godina, skupina mladih u sveučilišnom gradiću Oberlin u Ohiu zasadila je sedam hrastova oko svoje srednje škole. U travi pod hrastovima nalaze se 82 granitne pločice s imenima učenika koji su umrli otkako je škola otvorena. Profesor matematike Rudd Crawford pomogao je učenicima da osmisle taj vrt tugovanja, nakon što su četiri učenika njihove škole umrla u roku od nekoliko mjeseci. No, učenici su htjeli vrt posvetiti svima koji su umrli mladi. Osnovali su odbor, koji je od obitelji ostalih umrlih učenika dobio dozvole da njihova imena također budu uključena u vrt. Otvaranju vrta nazočio je gotovo cijeli gradić. I danas se svako proljeća i jeseni održavaju svečanosti, na kojima se vrtu dodaju nova imena, kaže učenik škole Dan Lauschman.
"Imao sam susjeda koji je počinio samoubojstvo u dobi od 19 godina. Njegovu smrt mi je lakše prihvatiti kada znam da još uvijek mislimo na njega i da ga se još uvijek sjećamo."
Nitko ne zna koliko vrtova tugovanja ima diljem zemlje, no oni podsjećaju kako mlade, tako i starije, da je smrt nezaobilazni dio života.