U Sjedinjenim Državama nedavno je objavljena knjiga forenzičarke Clee Koff "The Bone Woman", u kojoj autorica piše o svojim iskustvima u iskapanju masovnih grobnica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, te u Ruandi.
Kada se 1994. uputila u Ruandu kao članica ekipe forenzičara Ujedinjenih naroda, Clea Koff bila je na postdiplomskom studiju iz forenzičke antropologije. Kako piše u svojoj knjizi "The Bone Woman", još kao mlada razvila je zanimanje za identifikaciju kosti. U ekshumaciji masovnih grobnica prvo u Ruandi, a zatim i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu odlučila je sudjelovati, kako kaže, iz profesionalnog interesa, ali i iz potrebe da pomogne u utvrđivanju istine. "Kao forenzičar, ali i kao ljudsko biće, nikada nisam prihvatila ideju da se ljude može samo ubiti i ostaviti njihove ostatke u tajnim grobnicama, da se nekoga može ubiti i ostaviti ga potpuno anonimnog u plitkom grobu uz cestu i tako zapravo zanijekati njegovo postojanje".
Kao primjer prikrivanja ubojstava i masovnih grobnica, Clea Koff u svojoj knjizi navodi jednu epizodu iz 1996, kada je sudjelovala u ekshumaciji grobnice na Ovčari, koja je sadržavala posmrtne ostatke ranjenika odvedenih iz vukovarske bolnice. Jednog dana tu je lokaciju posjetio tadašnji upravitelj Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, general Jacques Klein. "S njim je bila prevoditeljica, za koju su mi rekli da je Srpkinja. Ona je grobnicu promatrala iz daleka, dok su joj se licem slijevale suze. Nije željela doći bliže, no mislim da je jasno mogla vidjeti što se nalazi u grobnici. To je snaga tijela, snaga grobnica. U slučaju Ovčare, nijekalo se i samo postojanje te masovne grobnice. Dapače, rekli su nam da ćemo na toj lokaciji naći samo smeće i leševe životinja. Kada smo počeli pronalaziti tijela žrtava, to je pokazalo da ćemo razotkriti istinu".
Clea Koff u svojoj knjizi opisuje dvije strane svojeg posla – jedna je ona profesionalna, koja obuhvaća lociranje grobnica i identifikaciju žrtava, a druga je – ona ljudska. Autorica se prisjeća starca na Kosovu, koji je pratio iskopavanje ostataka svojeg unuka, te Vukovarskih majki, koje su željele blokirati iskopavanje grobnice na Ovčari, u nadi da će se njihovi nestali sinovi ipak vratiti kući živi. Često je i sam rad s posmrtnim ostacima žrtava bio podjednako emocionalno zahtjevan. "Dok sam radila u mrtvačnici u Kalesiji pored Tuzle, u ruci mi se našla bedrena kost jednog dječaka, u kojoj se još uvijek nalazio metak. Odjednom sam postala bolno svjesna da je bio još dijete, da mu je život prekinut prije vremena, da je bio brutalno ubijen kišom metaka, i da njegova majka i sestra možda još čekaju njegove ostatke u Tuzli. Ne možete ignorirati realnost tuđeg bola i gubitka, koji se očituje u kostima žrtava".
Clea Koff je sudjelovala u ukupno sedam forenzičkih misija Ujedinjenih naroda za potrebe haaških tribunala za ratne zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. Ocjenjuje da su tribunali uspješni u okviru svojih relativno uskih mandata, te dodaje da priliku treba dati i lokalnim sudovima. Kako kaže, najvažnije je da ljudi polažu račune za ono što su učinili. U tome vidi i ulogu svoje profesije. Forenzički dokazi, kaže, sami po sebi rijetko će "zapečatititi" optužnicu, ali svakako dokazuju da je zločin počinjen.
Autorica knjige "The Bone Woman" nema planova o povratku u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, iako je, kako ističe, o tome često razmišljala. Svoje iskustvo stručnjaka za forenzičku antropologiju sljedeće namjerava primijeniti u vlastitoj agenciji, koja će pomagati obiteljima nestalih ovdje u Sjedinjenim Državama.