Juzna Amerika, Afrika, Evropa, Azija, Australija....tornado, zracni vrtlog razorne snage u kojemu se zrak, u neobicno brzu kovitlanju, naglo dize, moze se pojaviti u bilo kojem dijelu svijeta, gdje god topli, vlazni vjetrovi pusu preko kontinentalnih kopnenih masa. Opustosio je Bangladesh nekoliko puta; po njegovoj ucestalosti, na drugom mjestu u svijetu je Australija; najcesce pogadja Sjedinjene Drzave, tijekom cijele godine, narocito tijekom proljeca i ljeta. U prosjeku, oko tisucu tornada godisnje, s desecima ljudskih zrtava i materijalnom stetom vecom od 400 milijuna dolara.
Postedjena nije niti jedna od 50 saveznih drzava, ni Havaji ni Aljaska. No, dok Aljaska, zadnjih 50 godina (to je, naime, i razdoblje tijekom kojeg meteorolozi i imaju pouzdanije i obuhvatnije statistike za tornade), biljezi vrlo niski prosjek – mozda jedan tornado godisnje, Texas je, u tom istom razdoblju, tornadom bio pogodjen oko 5.500 puta; a to je godisnje, u prosjeku, oko 110 tornada. U Texasu je, dolicno, devetog svibnja 1971, zabiljezen i najveci tornado; bio je, povremeno, siri od 3.5 km! Za susjednu Oklahomu, godisnji prosjek iznosi 52 tornada.
Oklahoma City je gradsko podrucje koje tornado najcesce pogadja, zabiljezeno ih je ukupno preko stotinu do sada. Pocetkom svibnja 1999, taj je grad i nekoliko naselja u blizini pogodio i najskuplji do sada zabiljezeni tornado u povijesti – preko 100 mrtvih i vise od milijardu dolara stete. Najjaci tornado? To nitko ne zna, jer oni doista snazni unistavaju instrumente za mjerenje, ali mobilni Doppler radari zabiljezili su 3. svibnja 1999, blizu mjesta Bridge Creek, u Oklahomi, brzinu vjetra, na razini zemlje, koja je iznosila preko 511 km/sat! Najjaci vjetrovi ikad zabiljezeni na povrsini Zemlje!! Najveca provala tornada? Treceg i cetvrtog travnja 1974. godine – 147 njih, u 13 saveznih drzava.
Iako niti jedna savezna drzava nije na tornado imuna, iako do “killer” tornada moze doci bilo gdje, pod pravim uvjetima, postoje dva podrucja s izuzetno visokom koncentracijom tornada. To su takozvane Dixie Alley, Dixie aleja, na potezu od Texasa do Floride, drzavama uz obalu Meksickog zaljeva, te Tornado Alley, od Texasa i Oklahome na sjever, preko Kansasa, Iowe, Nebraske do obiju Dakota, ukljucujuci drzave uz rijeke Mississippi, Ohio i donji tok Missourija; “aleja” siroka nekih 950, a u smjeru sjever-jug, duga otprilike 1600 km. Drzave na tom ogromnom podrucju pate od tornada vise negoli bilo koja druga. Podrucje je to na kojem se tornado najcesce zavrti, podrucje kojim vrsljaju oni najveci, i do blizu 2 kilometra siroki.
Zbog relativno ravnog terena, topli se i vlazni zrak iz Meksickog zaljeva lako susrece i sudara s hladnim, koji prodire iz Kanade, i onim suhim sa zapada, sa Stijenovitih planina, uvjeti, opcenito, idealni za veliku nestabilnost u atmosferi, za radjanje oluja. One rotirajuce, zvane “supercell” oluje, koje i izazivaju najvece tornade, trebaju jos i niske vjetrove koji mijenjaju smjerove i jacaju tik iznad zemlje te zrak guraju nagore. Tako jako organizirane oluje, takodjer, razvijaju se najbolje ako u blizini nema drugih, ako nemaju konkurencije. Svi ti uvjeti najcesce bivaju ispunjeni upravo u sredisnjem dijelu zemlje. Jedinstvena kombinacija atmosferskih “parametara” i donijela je Velikim ravnicama ono zastrasujuce ime – Aleja tornada.
Da bi zracni vrtlog bio klasificiran kao tornado, on doslovno mora biti u kontaktu i sa zemljom i sa bazom oblaka. Tornado moze trajati od nekoliko sekundi do vise od sata, vecinom manje od 10 minuta. Najjaci ce razoriti kucu do temelja, automobil ili autobus dici u zrak kao da je igracka, dici ce asfalt sa cesta, cak i zeljeznicke vagone s tracnica. Promjer tornada moze biti od 10, 20 metara do gotovo dva kilometra, u prosjeku je 50-ak metara. Jacina vjetra moze iznositi od 120 do cak 400-500 km na sat. Srecom, samo dva posto svih tornada razvija brzinu vecu od 300-350 km.
Njihov oblik varira – od savrseno ravnog do nagnutog stupa, moze biti uzak ili sirok, nekad tako sirok da se cini kao da se cijeli olujni oblak spustio na razinu tla. Neki izgledom podsjecaju na surlu slona, drugi, narocito oni izuzetno siloviti, mogu se sastojati od nekoliko intenzivnih vrtloga, svaki promjera samo nekoliko metara – jedna kuca ce biti potpuno razorena, druga njoj susjedna potpuno netaknuta. U opisu tog prirodnog fenomena, meteorolog Harold Brooks, koji se 14 godina vec bavi ispitivanjem tornada u Saveznom laboratoriju za istrazivanje razornih oluja, u mjestu Norman, drzava Oklahoma, koristi i neke druge rijeci....
“U njima je jedna divlja, nasilna ljepota, vidite stvari koje se krecu velikom brzinom, stvari koje obicno nisu u pokretu, sve to prkosi vasim uobicajenim ocekivanjima u smislu onoga kako svijet oko vas funkcionira, vec je to, samo po sebi, zanimljivo, vizualno su vrlo lijepi i privlacni, kao i ceste munje oko tornada, a zvuk, njega cesto usporedjuju s prolaskom teretnog vlaka, za mene je to vise kao sustanje milijuna i milijuna lisca, ali vrlo glasno.” Sve to opazate i u tome uzivate, dodaje Harold Brooks, ako vama i vasoj kuci, naravno, ne prijeti izravna opasnost od tornada. On sam, najblize sto se tornadu nasao bilo je 400 m. No, njegov posao ili, kako kaze, plan rada za taj dan, i bio je poci u potjeru za tornadom, vidjeti ga izbliza. Tornado nije moguce sprijeciti, a meteorolozima jos uvijek nije potpuno poznata dinamika tornada, kako on nastaje, proces koji ga formira. Je li ga moguce predvidjeti? “Prilicno dobro mozemo predvidjeti uvjete u kojima nastaju oluje koje proizvode tornade, ali predvidjeti kada ce i gdje tocno nastati, koje ce jacine biti i koji ce put slijediti, to ne mozemo. S pravim, Doppler radarima, mozemo vidjeti oluje, odredjene atmosferske uvjete, za koje znamo da mogu izazvati tornade.”
Sam tornado, kaze Harold Brooks, na radaru ne vidimo. Pod odredjenim okolnostima, moguce je vidjeti samo njegove vjetrove, a sto se detekcije tice, dodaje on, buduci da se svaki tornado ne radja u situacijama koje radar moze “vidjeti,” uglavnom se jos uvijek oslanjamo na ljude, pojedince koji nam javljaju da su ga vidjeli ili nam, nakon sto je prosao, javljaju o steti. Za sada, to je gotovo i jedini nacin i stoga ljudi cine vazan dio u cijelom sustavu otkrivanja tornada. Donekle ih je, dakle, moguce predvidjeti, donekle otkriti, je li moguce njihovu snagu mjeriti?
“To obicno cinimo ocjenjivanjem stete koju su prouzrocili na objektima koje covjek gradi...Za to koristimo Fujita skalu, tako nazvanu prema meteorologu Tedu Fujiti, sa sveucilista u Chicagu, koji je skalu razvio 70-ih godina. Prema njoj, najslabiji tornado klasificiramo kao F0, najjaci kao F5 tornado. F1 odnosi nesto materijala s krova, F5 razara kucu do temelja. Mjerilo je obicna, tipicna americka kuca. F4 i F5 su rijetki, godisnje mozda jedan do dva, ali tih par odnijet ce i najveci broj ljudskih zrtava.”
Sezdesetih godina, biljezeno je oko 650 tornada godisnje; devedesetih – prosjek je iznosio vise od 110. Imamo li doista sve vise tornada svake godine? I sto je onda razlog tome? “Definitivno imamo sve vise izvjestaja o tornadima, sve vise ljudi koji javljaju o njima, ljudi koji se danas sluze mobilnim telefonima, te vise medijskog informiranja. Ne vjerujem da je u pitanju neka klimatska promjena. Neka istrazivanja ukazuju na mogucnost veze izmedju El Nina i broja godisnjih tornada, ali ta je veza jos uvijek dosta slaba. U ovom trenutku, sve sto sa sigurnoscu mozemo reci jest to da bi mozda moglo biti utjecaja od El Nina.”
Tornado, naglasava Harold Brooks, doista moze nastati bilo gdje u svijetu, ako su uvjeti pravi. Vidio je radarske snimke oluja koje su se iz Slovenije kretale ka Hrvatskoj i mada nije javljeno o tornadu u Sloveniji, te su oluje, kaze on, imale sve sto je potrebno za stvaranje tornada. Cvrsto su dokumentirani, dodao je, oni u Madjarskoj, Rumunjskoj, Italiji, Finskoj....
Istrazivanja laboratorija u kojemu Harold Brooks radi - National Severe Storm Laboratory (NSSL), koji djeluje u okviru Savezne agencije za oceanska i atmosferska ispitivanja – National Oceanic&Atmospheric Administration (NOAA), i koji ove godine slavi 40 godina postojanja, primarno se bave olujama u Sjedinjenim Drzavama, ali njegovi znanstvenici prate i svjetsku distribuciju atmosferskih zbivanja kako bi, ne samo bolje razumijeli uvjete pod kojima do tornada dolazi u Sjedinjenim Drzavama, vec i kako atmosfera opcenito funkcionira, a i njima, u Norman, u Oklahomi, dolaze znanstvenici iz drugih krajeva svijeta, trenutno iz Finske, Spanjolske, Juzne Afrike i Japana. Laboratorij, sa svojom bazom podataka o prirodnom fenomenu tornada, s izradjenim teoretskim studijama, primjenom kompjuterskih modela u prognoziranjima, te iskustvima rada s Doppler radarima, u ispitivanju oluja, narocito tornada, sluzi i kao medjunarodni izvor informacija.