Horde cvrčaka dugih i do sedam-osam centimetara iznjedrile su se iz tla i preplavile istočni dio Sjedinjenih Država. No, kao što su se odjednom i pojavile tijekom prošlog tjedna, tako će i nestati do kraja lipnja i neće se vratiti slijedećih 17 godina. U međuvremenu, glasno cvrčanje mužjaka donosi novu zvučnu pozadinu svakodnevnom životu, a odbačene ljušture krckaju pod nogama na gotovo svakom koraku.
Glasnoća cvrčanja ukazuje na ogroman broj ovih letećih neškodljivih insekata, veličine škampa. Biolog Keith Clay pojašnjava o kolikoj se količini cvrčaka radi: "Zabilježeno je i do četiri milijuna insekata po hektaru tla, ukupne težine od gotovo 3 tisuće kilograma. Prema tome, ima ih u izobilju … ustvari, u terminima biomase, više ih je nego bilo koje druge životinjske vrste po jedinici površine tla u dokumentiranoj povijesti."
Za one koji nikada nisu doživjeli taj ciklički fenomen - jedinstven samo za jednu američku vrstu cvrčaka -, vrijedi spomenuti da se ne radi o prizoru nalik filmovima strave - rojevi insekata ne zamrače nebo, niti se pješaci ne trebaju boriti za prolaz. Ovi cvrčci sjede na grmovima, ogradama, telefonskim stupovima ili bilo čemu drugom sličnom, zovu svoje partnere, pare se i, na koncu, prije ugibanja, liježu jajašca u krošnjama drveća. Iz jajašca se, početkom lipnja, izliježu larve, koje popadaju s drveća i zakopaju se u tlo, gdje će provesti slijedećih 17 godina jedući korjenčiće. Larve u zemlji prolaze kroz pet stadija sazrijevanja i čahurenja, a, kao odrasle jedinke, izaći će iz tla 2021. godine. Jedna druga američka vrsta cvrčaka ima trinaestogodišnji ciklus života. Tako dugi životni ciklusi jedinstveni su među dvije tisuće poznatih vrsta cvrčaka u tropskim i umjerenim područjima Zemljine kugle.
Geograf John Odland kaže da su tako kalibrirana izranjanja cvrčaka evolucionarna prilagodba koji im pomaže u preživljavanju: "Kada svi simultano izađu iz tla, njihov je broj toliki da može preživjeti sve predatore. Pojedinačno, oni su potpuno bespomoćni pred svima kojima predstavljaju lagan obrok, ali, kada ih je mnogo, svatko tko želi može se najesti do sita, a da još uvijek preostane više nego dovoljno cvrčaka za razmnožavanje."
Vjerojatno je da su hladne temperature ledenih doba također igrale ulogu u produženju životnog ciklusa nekih vrsta cvrčaka, tvrde neki znanstvenici - oni, naime, vole toplinu i izlaze iz tla tek kada se ono zagrije na temperaturu od 18 stupnjeva. U ledeno doba, cvrčci vjerojatno nisu stizali završiti svoje razvojne faze u kratkom toplijem periodu godine, te su bili primorani na duži ostanak pod zemljom.