Iako je do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama ostalo još više od pola godine, 70 posto glasača već je odlučilo za koga će glasati. Američka politika dijeli se na dva tabora - 'crveni', konzervativce, i 'plavi' odnosno, liberale.
Dean Roper je rodom iz Camdena u Arkansasu. Proteklih devet godina živi u Njemačkoj, gdje mu je supruga dobila posao. Iako više ne živi s njom, kaže da se ne planira vratiti u Sjedinjene Države u dogledno vrijeme. Kao urednik časopisa o medijima, namjerava glasati za najizglednijeg demokratskog kandidata, senatora Johna Kerrya. Za predsjednika Busha kaže da je "preveliki puritanac".
"Mislim da ću početi vrištati ukoliko ga još jednom čujem da spominje 'zlikovce'. Ne znam tko mu ubacuje tu riječ u govore, ali bi ga svakako trebalo odmah otpustiti. Ne mislim da je predsjednik potpuni neznalica, ali mislim da baš nije neki intelektualac. Kao čelnik, zna biti odlučan, ali su mi njegove odluke nakon terorističkih napada na New York i Washington nerazumljive."
Dean Roper odrastao je u protestantskoj obitelji, no otkako je preselio u Njemačku, više ne ide u crkvu. Zalaže se za internacionalističku vanjsku politiku i misli da je napad na Irak bio greška. Podržava zaštitu okoliša, pravo na pobačaj i homoseksualne brakove, što ga čini pripadnikom liberalnog "plavog" tabora.
"Bush barem obavlja svoj dužnost u skladu s moralnim i etičkim načelima. Mislim da je to najvažniji zadatak svakog predsjednika. Ukoliko to nije u stanju, ništa drugo nije važno" - tvrdi pak Blake Kovacz, 27-godišnjak s diplomom iz biznisa. Već četiri godine živi u Coloradu, iako je podrijetlom iz konzervativnog dijela države Michigan. Kako kaže, Republikanska stranka odražava njegova osobna uvjerenja. Zalaže se za pravo na posjedovanje oružja i niže poreze, te smatra da predsjednik povlači ispravne poteze u ratu protiv terora. On je pripadnik konzervativnog "crvenog" tabora. Blake Kovacz i Dean Roper predstavljaju dvije suprotstavljene strane u modernoj američkoj politici – konzervativce i liberale.
Iako su slične podjele postojale kroz američku povijest, stručnjaci ističu da u moderno doba ovaj politički jaz intenziviraju mediji. U to je uvjeren i Patrick Basham iz washingtonskog političkog Instituta Cato. "Taj se jaz čini dublji nego prije četiri godine. Po prvi put u mnogo vremena, ideološke podjele podudaraju se sa stranačkim podjelama. Republikanska stranka je pretežno konzervativna, a Demokratska stranka je uglavnom liberalna. Dakle, liberalni i konzervativni građani imaju svoje prirodno mjesto u političkom sustavu."
Joel Kotkin, profesor političkih znanosti na sveučilištu Pepperdine u Kaliforniji kaže da kao da u Sjedinjenim Državama postoje dvije zemlje koje ne komuniciraju. Prema njegovim riječima, jedan od glavnih uzroka podjela je religija. Za razliku od industrijaliziranih zemalja, religija je u Americi još uvijek važna društvena sila: "Vjera igra vrlo jedinstvenu ulogu u Americi. Vjerska uvjerenja u velikoj mjeri određuju i politička uvjerenja građana. Glasači koji idu u crkvu uglavnom podržavaju republikance. A svjetovni stanovnici urbanih područja smatraju vjerska uvjerenja gotovo negativnom osobinom."
Što je, dakle, preostalo umjerenim glasačima? Ima li ih uopće u biračkom tijelu? Hans Noel, profesor političkih znanosti na sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu, kaže da upravo umjereni glasači imaju znatno veću moć nego što se to misli, jer bi baš oni mogli odlučiti o ishodu izbora. "Dakle, upravo ti glasači odlučuju o tome tko će biti predsjednik, i tko će dobiti mjesto u Kongresu. Oni zapravo imaju veliku moć."
Prema Hansu Noelu, neopredijeljeni glasači čine između 10 i 20 posto biračkog tijela. Uglavnom se radi o ljudima koji nisu posebno strastveni o politici, niti skloni jednoj od stranaka, te uglavnom glasaju na temelju vlastitih iskustava. Ukoliko se osjećaju sigurni i ako im je dobro, kaže gospodin Noel, uglavnom glasaju za aktualnog predsjednika: "Ukoliko je gospodarska situacija dobra, kao što se čini da će biti i ukoliko ne bude veće katastrofe u Iraku, tada bi neopredijeljeni glasači mogli svoje glasove dati predsjedniku Bushu."
Zapravo, najnovije ankete pokazuju da Amerikanci gaje ozbiljne sumnje što se tiče postupaka predsjednika Busha u Iraku. Politički analitičari se slažu da je postojeći jaz u američkoj politici značajan. Ipak, kako kaže Patrick Basham iz Instituta Cato, suprostavljene strane ne prijete da će rascijepiti zemlju, kao što je to bio slučaj u doba građanskog rata: "Ova podjela donekle odražava politiku blagostanja. Dobrostojeće društvo može priuštiti da vodi debate o pitanjima etičkih vrijednosti."
Prema riječima Patricka Bashama, živa filozofska i politička debata znak je dinamične demokracije u kojoj sve strane slobodno izražavaju svoje stavove.