Pas možda jest čovjekov najbolji prijatelj, ali novi arheološki nalazi na Cipru dokazuju da i mačka s čovjekom dijeli vrlo dugotrajno prijateljstvo, te da je to prijateljstvo tisuće godina starije nego što se ranije smatralo.
Francuski antropolozi i arheolozi otkrili su dva groba, stara 9 i pol tisuća godina. U jednom je pokopano ljudsko biće - za sada neznanog spola i dobi -, a, u drugom, niti pola metra dalje, vrlo je pažljivo bilo položeno tijelo najvjerojatnijeg ljubimca umrlog čovjeka - mačke.
Kostur mačke potpuno je netaknut, što je znanstvenicima ukazalo da je bila brižljivo pokopana. Uz to, čovjek i mačka u svoje su susjedne grobove bili položeni simetrično, s glavama usmjerenim prema zapadu. Blizu njih, otkrivena je zbirka uglačanih kamenova, alatki, nakita i 24 potpuno čitave morske školjke.
Prema arheologu Jean-Denisu Vigneu, iz Prirodoslovnog muzeja Pariza, 'Povezivanje ovog ljudskog grobnog mjesta s morskim školjkama i s mačjim grobom ukazuje na vrlo jaku vezu između te mačke i umrlog čovjeka. … Moguće je da su pripitomljene mačke bile posvećene određenim aktivnostima ili pojedincima u tom selu.'
Selo na Cipru, o kojemu je riječ, postojalo je od kraja 9. do kraja 8. tisućljeća prije nove ere. Stanovnici sela živjeli su u blatnim kolibama i uzgajali svinje, koze i ovce, te pohranjivali žito za prehranu svoje stoke. Arheolog Vigne kaže da su njihovi preci vjerojatno počeli dovoditi divlje mačke u selo prije oko 11 ili 10 tisuća godina kako bi očuvali žito od miševa. Pronađeno kamenje s urezanim prikazima divlje mačke sugerira da su te životinje do vremena iz kojeg datira arheološki nalaz već bile dio života stanovnika sela.