Osim tih nekoliko dana u godini, Hilo rijetko privlaci masu turista, uspjesno se odupire komercijalizaciji svojih slavnijih susjeda, na otocima Oahu i Maui. Gradic Hilo jedno je od najtradicionalnijih havajskih naselja.
Sa, u prosjeku, tristo centimetara kise godisnje, i najkisovitije je mjesto u Sjedinjenim Drzavama. Samo 50 km juzno, najaktivniji je vulkan svijeta - Kilauea, aktivan vec stotinu godina. Dva puta je, tijekom istog razdoblja, Hilo bio opustosen tsunamijem, morskim valom uzrokovanim potresima na dnu oceana.
Njegova glavna industrija – prerada secerne trske, odavno je iz njega preselila na sigurnija mjesta. No, Hilo je uspio zadrzati puno od svog starog sarma, s pocetka proslog stoljeca, kad je bio upravno i trgovinsko srediste Velikog havajskog otoka. I ono najvaznije – zadrzao je cvrste veze s tradicionalnom kulturom Havaja i nije ni najmanje preokupiran opasnoscu od prirodnih nepogoda. Ako zelite zivjeti u raju, vrijedno je rizika, reci ce vam zitelji Hila….
Vise od 5.000 gostiju, s drugih otoka, iz kontinentalnih drzava Amerike i drugih zemalja svijeta, stize u Hilo, na festival Merrie Monarch, koji pocinje na Uskrs i traje tjedan dana. Uz niz priredbi, izlozbi, radionica i seminara, kojima nastoji spasiti od zaborava jedinstvenu povijest i autenticnu kulturu havajskog naroda, festival, jos od 1964, kad je osnovan, promice i dobro poznatu plesnu tradiciju Havajaca. U proteklih 40 godina, Merrie Monarch Festival i prerastao je u najveci svjetski forum tradicionalnog i suvremenog hula plesa, za sudionike svih uzrasta.
Jos donedavna, vecina Amerikanaca, zahvaljujuci holivudskim kic-stereotipima, na spomen hula plesa pomislila bi odmah, i jedino, na seksepilne Polinezanke, travnate hula-suknje, kokosove orahe i ritmicne bokove. No, sve je veci broj onih, u Americi i izvan nje, koji dublje istrazuju korijene hula plesa. U vise od 30 saveznih drzava i desetak zemalja svijeta ljudi uce hula kroz programe azijsko-pacificko-americkih studija.
Pravi hula snazno je i izazovno sredstvo komuniciranja u jednoj kulturi koja, do svog prvog kontakta sa zapadnom civilizacijom, nije uopce imala pisanog jezika. Svaki oblik komuniciranja, mimo govorne rijeci, odvijao se putem pjeva i plesnih pokreta, tradicionalno samo uz pratnju udaraljki te muskih i zenskih glasova, tek puno kasnije doci ce ukulele i gitara. Na taj se nacin biljezila, cuvala i dalje prenosila havajska genealogija, mitologija i molitve srca i uma.
Hula napjevi bili su sveti tekstovi puni viseslojnog simbolizma, skrivenih znacenja, njima se uspostavljao odnos izmedju bogova i smrtnika, navjestao poglavica, slavila ljubav i stvaranje potomstva, tumacio svaki aspekt zivota – rat, smrt, rodjenje, cak i surfing, jahanje na valovima, izrazavao bijes, radost, humor, tuga, iskazivalo stovanje suptilnostima prirodnog svijeta – obrusavanju slapova, Mjesecevim mijenama, izmaglici i tropskim kisama, odnosu Havajaca prema drvecu, cvijecu, pticama i ribama, prema planinama, oceanima, rijekama, vjetru, havajskim aktivnim vulkanima. Jedna legenda i kaze da se ples, inace dio polinezijske kulture, rodio kad je bozica Hi’iaka zaplesala ne bi li primirila svoju vatrenu sestru Pele, bozicu vulkana.
Kad je kapetan Cook pristao uz otok Kaua’i, 1778, i za euro-americku civilizaciju otkrio havajske otoke, hula je bio integralni dio njihove kulture. No, kalvinisticki misionari, koji su poceli stizati 1820, osudili su ga kao neznabozacki i nemoralni i potpuno ga zabranili. Iako su Havajci s tradicijom potajno nastavili, hula, star koliko i oni, vjerojatno bi bio nestao, zajedno s drugim tradicijama, da nije bilo kralja Davida Kalakaue, zvanog Merrie Monarch – veseli vladar, zastitnika umjetnosti, narocito poezije, plesa i glazbe.
G. 1874. dosao je na prijestolje i hula proglasio “jezikom srca, stoga bilom havajskog naroda.” Tijekom 70 godina njegove vladavine, obnovljeni su bili i hula i mnoge druge tradicije Havajaca, ukljucujuci njihove mitove i legende, sve je to gotovo izumrlo zahvaljujuci zaru misionara. Po smrti Kalakaue, 1891, hula je poceo poprimati karakter povrsne zabave. Turizam ga je promicao kao nacionalni simbol Havaja i do 1959, kad su otoci postali savezna drzava, u opadanju je bio i interes za hula i za havajski jezik i za slack-key gitaru i za tradicionalni nacin ribarenja. Modernizacija je, za hula, znacila, nazalost, isto sto i dolazak onih misionara!
Medjutim, potkraj 60-ih i pocetkom 70-ih, Havaje je zahvatio kulturni preporod, potaknut kombinacijom bijesa zbog prevelike i prebrze izgradnje otoka i zestokog etnickog ponosa. Festival Merrie Monarch, lokalna, neprofitna organizacija, osnovana u znak sjecanja na kralja Davida Kalakauu, poceo je promicati umjetnost hula plesa. Hula pokret siri se otada daleko od svog izvora, pacifickog arhipelaga.
Postoje dva stila – kahiko, drevni, i auana, moderni, bez restrikcija. Pokreti nogu gotovo su isti u oba, ali dva se stila razlikuju po temama, kostimima i glazbalima – drevni prate samo glasovi i razni bubnjevi, gitare i ukulele - moderni. U oba, pokreti ruku su ti koje treba pratiti, jer ruke govore pricu, prema jednoj staroj hula izreci…..