Sir Peter Ustinov, duhoviti i briljantni imitator, dobitnik dva Oskara za glumačku karijeru u rasponu od Nerona u "Quo Vadis", do Herculea Poirota, te ambasador dobre volje UNICEF-a tijekom više od tri desetljeća, umro je od zatajenja srca, u dobi od 82 godine.
Poznat kao prava renesansna ličnost, čija je nadarenost uključivala i pisanje kazališnih djela, romana i scenarija, jednako kao i dirigiranje opera, Sir Peter Ustinov je bio - kako je sam naglašavao - otjelotvorenje kozmopolitizma. Rođen u Londonu, 16. travnja 1921. godine, kao jedini sin majke umjetnice i oca novinara - oboje Rusa -, Ustinov je tvrdio da ima i švicarske, etiopske, talijanske i francuske krvi.
Glumiti je počeo prije nego što mu je bilo 3 godine, imitirajući političare tog doba kada su njegovi roditelji na večeri kao gosta imali etiopskog cara Haile Selassija. Ne računajući školske predstave, prvi se puta profesionalno kao glumac pojavio na pozornici s 19 godina. Iste se godine na londonskoj sceni počela izvoditi njegova prva drama. Do 21. godine, već je bio i kazališni producent.
U bogatoj glumačkoj karijeri nagrađen je, između ostalog, s dva 'Oskara' i tri televizijska 'Emmyja'. Više od tri desetljeća obilazio je svijet kao ambasador dobre volje za UNICEF, a kasnije je, isto tako, svoj utjecaj i dobru volju koristio u korist UNESCO-a. I sam je osnovao zakladu posvećenu širenju razumijevanja među ljudima diljem svijeta i među različitim generacijama.
G. 1990, britanska kraljica ga je odlikovala titulom viteza. Kako je sam rekao, glavna briga mu je u tom trenutku bilo kako odgovoriti na poziv iz Buckinghamske palače: "U pozivu se tražilo da označim križićem mogu li kleknuti ili ne; nigdje nije bila rubrika za 'mogu kleknuti, ali se ne mogu više sam uspraviti.'"