Sjedinjene Države su često predmet kritika zbog prakse smrtne kazne, koja već desetljećima ne postoji u drugim zapadnim zemljama. Zbog čega je Amerika drugačija kada su u pitanju pogubljenja osuđenih za najteže zločine? I kakva je uloga smrtne kazne u ratu protiv terorizma?
Ima li država pravo pogubiti ljude koji su osuđeni za najteže zločine? U Sjedinjenim Državama i u osamdesetak drugih zemalja odgovor je potvrdan. Međutim, više od polovice država svijeta ukinulo je najtežu zakonsku kaznu. Zemlje Zapadne Europe, najbliži američki saveznici, vrlo su angažirani da se smrtna kazna ukine u čitavom svijetu. Smatraju je barbarskom praksom, koja nije u skladu sa suvremenim demokratskim trendovima.
U Americi, međutim, većina ljudi smatra da smrtnu kaznu treba zadržati. Naglašavaju njezinu preventivnu snagu, te tvrde da je upravo ta kazna najprikladnija za najteže ubojice ili silovatelje. Među zastupnicima smrtne kazne je i predsjednik Bush. "Bio sam guverner države koja ima smrtnu kaznu. Dobro sam proučio svaki od slučajeva. Provjerio sam jesu li korišteni svi pravni lijekovi – primjerice da li se osuđeni žalio najvišem sudu. Nakon toga, ako je čovjek bio kriv za najteži zločin, odobravao sam pogubljenje" - objasnio je svoju politiku glede smrtne kazne predsjednik Bush.
Malinowski: Saddam zaslužuje humaniju sudbinu od njegovih žrtava
Pitanje svrhovitosti i međunarodnopravne legalnosti smrtne kazne važno je i kada je u pitanju rat protiv globalnog terorizma. Kako primjerice kazniti Saddama Husseina, kojem će se uskoro u Iraku suditi za brojna ubojstva, silovanja i druge zločine koje je počinio njegovm režim. Tom Malinovski iz organizacije Human Rights Watch – koja se protivi smrtnoj kazni - smatra da Saddam ipak zaslužuje humaniju sudbinu od njegovih žrtava:
"Prošlih 30 godina, Irakom je vladala atmosfera smrti, atmosfera osvete… Smrt, odnosno ubojstvo, bilo je rješenje za gotovo svaki problem. Ako želimo stvarno promijeniti Irak, ako želimo pomoći u stvaranju istinski humanijeg društva, onda je najbolje da pomognemo u stvaranju vlasti koja više neće prakticirati službeno sankcionirano ubojstvo – što je u praksi smrtna kazna."
Berns: Smrtna kazna jedino prikladno rješenje
Larry Rothenberg iz washingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije smatra da tu odluku treba prepustiti Iraku: "Neprilično je da mi - ljudi iz posve druge kulture i pravne tradicije – Iračanima nalažemo što da čine. Smrtna je kazna dio zakonodavstva Iraka od 1921., kada je osnovana suvremena iračka država. Smrtna je kazna i dio šerijatskog prava."
Walter Berns, stručnjak za smrtnu kaznu koji radi u Institutu American Enterprise, smatra pak da samo kažnjavanje Saddama Husseina ne bi trebalo biti niti međunarodnopravno, a niti moralno pitanje. Saddam će biti smaknut - kaže on - zbog toga što je smrt jedina kazna koja je prikladna za zločine koje je počinio: "Kako kazniti čovjeka koji je počinio takve zločine, naravno, ako se na suđenju dokaže da ih je zaista počinio…? Da ga pošaljete u zatvor? Gdje u zatvor? Možda u Francusku? Ta se pitanja moraju postaviti. Nakon što na njih odgovorimo, vidjet ćemo da je smrtna kazna jedino prikladno penološko rješenje."
Razlike u vezi smrtne kazne – između Amerike i ostatka Zapada – postat će tijekom ovog suđenja još očitije. Pristaše obje opcije vjerojatno neće promijeniti svoje mišljenje, jer su obje strane su čvrsto uvjerene da su upravo one u pravu.
