Teksaški energetski div, tvrtka Halliburton, zaradit će na obnovi iračke naftne industrije milijarde dolara. Radi se o jednom od najunosnijih poslova koje je američko Ministarstvo obrane sklopilo s nekom privatnom firmom. Međutim, ovaj je poslovni aranžman u Washingtonu sve češće predmet oštrih kritika – ponajviše zbog činjenice što je jedan od direktora Halliburtona tijekom devedesetih godina bio sadašnji dopredsjednik Sjedinjenih Država Richard Cheney. Je li on pomogao svojim bivšim poslovnim kolegama, čime bi, naravno, prekršio zakon?
Dopredsjednik Richard Cheney je u niz navrata odbacio tvrdnje da je on, osobno pomogao svojoj bivšoj tvrtki da dobije unosne poslove u Iraku. No, neki analitičari amerčke političke scene smatraju da se radi o prilično opasnom trendu - mješanju politike i biznisa. Kritike su postale još snažnije kada je nedavno objavljeno da je Halliburton prevario američku vladu za više od 60 milijuna dolara – preplativši svoje usluge. Naime Halliburton ne samo da obnavlja iračke rafinerije, već radi i niz poslova za američku vojsku – osigurava prehranu vojnika, organizira pranje njihova rublja, dopremu goriva i pošte.
"61 milijun dolara uzet je izravno iz džepova američkih poreznih obveznika. To nije sve - ova je tvrtka priznala da su njezina dva zaposlenika u Kuvajtu primala mito, u vrijednosti od šest milijuna dolara. Halliburton je vladi naplatio 42 tisuće vojnih obroka, a stvarno su servirali tek 14 tisuća obroka. Kada je u pitanju ratno profiterstvo, može se reći da je Halliburton dostigao dno!" - izjavila je tijekom nedavnom svjedočenja na Capitol Hillu demokratska senatorica iz Kalifornije Barbara Boxer.
Kelman: Cheney nikome nije mogao izravno pomoći
Iako su zaposlenici ove tvrtke koji su prekršili zakon otpušteni i sudske se gone, nameće se pitanje kako je baš Halliburtonu pošlo za rukom da dobije ove unosne poslove? Pitanje je aktualno pogotovo u izbornoj godini kada se bira predsjednik države. Bill Allison iz Centra za proučavanje integriteta u politici – nevladine organizacije koja prati tokove novca na javnoj sceni – kaže da je Halliburton postao vrlo potentna politička tema: "U Kongresu, sve je politika. Etika je važna samo onda kad netko iz protivničke stranke učini nešto loše. Demokrati će od Halliburtona pokušati učiniti izbornu temu, no to samo po sebi ne znači da se stvarno i dogodilo nešto protu-zakonito. Optužbe se pažljivo moraju proučiti i potvrditi."
Steven Kelman, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Harvard sumnja da je dopredsjednik Cheney izravno pomogao Halliburtonu, otvoreno vršeći pritisak da se upravo toj tvrtki da neki posao: "Poslovne ugovore odobrava vladina ustanova koja će taj ugovor i realizirati. Prema tome, dopredsjednik Cheney nije među onima koji donose odluke s kim će vojska poslovati. On nema ovlasti da odlučuje o tome. Postoji strogo određeni postupak, koji se mora vrlo dobro dokumentirati, kojeg gotovo u potpunosti kontroliraju visoki dužnosnici savezne birokracije, čija karijera ne ovisi o političarima."
Allison: Dovoljan je telefonski poziv...
No, je li postojao neizravan, suptilniji utjecaj? Bill Allison podsjeća da je Richard Cheney početkom devedesetih – nakon što je četiri godine bio ministar obrane – postao jedan od čelnika Halliburtona, bez obzira na činjenicu što se cijeli život bavio politikom, a ne biznisom: "Do konflikta interesa dolazi kad Halliburton uđe u natječaje za te unosne poslove s vojskom, a njihov je šef bivši ministar obrane! On u Pentagonu poznaje sve važne ljude. Dovoljno mu je da nazove telefonom… Jasno je da čovjek odmah pomisli, koliki je njegov utjecaj u svemu tome."
Bill Allison napominje da se Halliburton dokazao kao vrlo efikasna firma na nizu kriznih žarišta u svijetu, u Bosni, na Kosovu, Haitiju i Somaliji, odnosno - na poslovima koje može obaviti tek nekoliko firmi na svijetu. “Osim toga, procvat Halliburtona dogodio se za vrijeme demokratske, Clintonove administracije, a ne za vrijeme Cheneyevih republikanaca” – podsjeća ovaj američki stručnjak.