Sjedinjene su Države nekoliko puta uvjeravale glavnu tužiteljicu haaškog Tribunala kako ne postoji dogovor o neuhićenju Karadžića.
Nije bilo nikakvog dogovora, aranžmana, a niti davanja garancija o nehapšenju između Amerikanaca i Radovana Karadžića. Ovako je prvo reagirao Richard Holbrooke a potom se ista tvrdnja - inače odgovor na izjave Karadžićeve supruge i nekih bivših dužnosnika Republike Srpske - čula i u haaškome Tribunalu za ratne zločine.
"Radi se o tezi da je garancija o nehapšenju data Karadžiću u zamjenu za njegovu potporu Daytonskom mirovnom sporazumu i, naravno, za povlačenje iz javnog života. Ovo je stara priča, u nekoliko smo je navrata provjeravali i uvijek nam je rečeno da je netočna; nemamo druge informacije i zaista nismo prava adresa za ovakvo pitanje" - komentirala je glasnogovornica Tužiteljstva napominjući da su Carla del Ponte i suradnici, svaki put kada bi pitali Amerikance jesu li odlučni uhititi Karadžića, dobivali jednak, potvrdan odgovor.
Uvjerenje da nije data nikakva garancija o neuhićenju ponovljeno je iz Washingtona u nekoliko navrata, potvrđeno je u sudu.
U Haagu je inače vijest dana set informacija o tome kako Milošević priprema obranu. Shodno odluci sudaca osigurani su mu telefon koji se ne prisluškuje i poseban ured za pripreme u kojega može ući sam. Kontakti s pomoćnicima u obrani nisu ograničeni. Potencijalnim svjedocima na raspolaganju je i posebna prostorija, vjerojatno van kruga zatvora u Scheveningenu jer je namijenjana, kako je opisano, osobama koje iz različitih razloga ne žele doći u jedinicu za pritvor.
Troškove putovanja i boravka svjedoka plaćati će Tribunal, dakle pokrivati će se iz UN-ovog proračuna, dok na Miloševićev račun idu troškovi kontakata sa svjedocima tokom pripremnog postupka budući da on nije formalno proglašen nesposobnim plaćati vlastitu obranu. Milošević do 12 travnja mora dostaviti spisak svojih svjedoka. Koji će od njih, kao rellevantni, izaći u sudnicu odlučuje sudsko Vijeće.