Jedan od najčešće upotrebljavanih Miloševićevih argumenata tijekom suđenja bio je da su vojne, policijske i paravojne snage djelovale u samoobrani. Pitanje samoobrane obradio je amicus curiae Timothy MCCormack.
Ratni zločin ne može se opravdati samoobranom, smatra profesor Timothy McCormack. Stručnjak iz Australije je na zahtjev sudskog Vijeća III u procesu Slobodanu Miloševiću kao "prijatelj suda" obradio pitanje samoobrane u slučaju Kosova i Hrvatske i uskoro će dati ocjenu za zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Obrana jest reakcija, ali ona treba biti proporcionalna reakcija, dakle da se u razumno, u svrhu obrane i intenzitetom primjereno opasnosti , reagira na djelovanje "nezakonite sile". Proporcionalna rekacija značila bi – dokaže li se – da je Milošević djelovao u "legitimnoj samoobrani", što baš nije bio slučaj u oba obrađena dijela optužnice, kosovskom i hrvatskom. Biti će,naravno, zanimljivo pratiti kako će profesor odgovoriti na ovu tezu u bosanskom dijelu optužnice, prvenstveno u dvije vrlo bitne njezine točke, opsadi Sarajeva i masakru Srebreničana.
U slučaju neproporcionalnosti, dakle pretjeranog korištenja vojne sile nesrazmjernog stupnju opansosti, otvara se izbiljno pitanje o stvarnim motivima takvog odgovora, istaknuo je profesor. Milošević je tijekom suđenja izjavljivao kako je vojna intervencija predstavljala odgovor na oružanu pobunu na Kosovu, a u Hrvatskoj je, po njemu, JNA legitimno branila integritet zemlje ugrožen izlaskom Hrvatske iz federacije. Srbija je, isticao je tijekom suđenja Milošević, imala puno pravo koristiti silu u obrani ugroženih Srba.
Čak ni navodna obrana suvereniteta i integriteta države – na što je Milošević igrao u slučajevima – ni na koji način ne opravdava teške povrede međunarodnih humanitarnih zakona i kršenje ljudskih prava. Reakcije uporabom sile bile su dispropocionalne navodnoj opasnosti, pretjerane. Što se Hrvatske tiče, stručnjak iz Australije upozorava kako se u 32 točke optužnice Milošević smatra odgovornim za planiranje, organiziranje i orkestriranje napada na civilno stanovništvo – bio to Dubrovnik, Vukovar ili Zadar – pri čemu je, kaže se u obrazloženju, zaista teško zamisliti da se bilo kakav namjerni napad na civile uopće mogao opravdavati legitimnom obranom teritorijalnog integriteta zemlje ili zaštitom njezine nacionalne sigurnosti.