Tema debljanja, dijeta, te, posebice, pogibeljnog utjecaja šećera na tjelesnu težinu, našla je jutros mjesto na naslovnicama i "New York Timesa" i "Christian Science Monitora", iz Bostona. Bostonski list problemu pristupa vrlo široko, razmatrajući globalnu epidemiju debljine - 'globesity'. Navodeći podatke Svjetske zdravstvene organizacije, ovaj list piše da se debljanje širi zemljama u razvoju poput požara, odnosno jednakom brzinom kojom je u njih stigla i zapadnjačka prehrana, na čelu s mnogo masti i još više ugljikohidrata.
U Egiptu, više od četvrtine četverogodišnjaka je predebelo, u Zambiji, petina predškolske djece patološki je debela, slično ili još gore stanje je u gotovo svim zemljama u razvoju, piše Monitor. No, dok se u zapadnim zemljama jasno imenuje šećer kao najveća nevolja današnje prehrane, u svijetu, a posebice na razini specijaliziranih agencija Ujedinjenih naroda vlada pravi rat između zdravstvenjaka i proizvođača šećera - ekonomije čitavog niza zemalja ovise u velikoj mjeri ili čak i potpuno o proizvodnji i izvozu šećera. I dok Svjetska organizacija za hranu pokušava pomiriti lobističku buru međunarodnih razmjera, u Sjedinjenim Državama već je na djelu protu-šećerna revolucija.
Kako piše "New York Times", posljednjih par godina - a posebice zadnjih godinu dana - tendencija za smanjenjem šećera u prehrani poprimila je opsesivne razmjere. Čak i najzloglasniji restorani brze i nezdrave hrane počinju nuditi jela s malo ugljikohidrata. Krumpir, tjestenina i kruh dostigli su razinu prehrambenih zločinaca. Dok je ranije samo oko 11 posto kupaca živežnih namirnica gledalo naljepnice na proizvodima, kontrolirajući koliko šećera se nalazi u određenom proizvodu, sada to čini najmanje 40 posto kupaca, piše Times, navodeći zapažanja prodajnih odjela velikih samoposluživanja. Stručnjaci kažu da se trenutni val odbijanja šećera može usporediti samo sa sličnim negativnim trendom prema mastima početkom devedesetih, ali, kako kažu, ovo je mnogo jače nego što se ikada dogodilo mastima.