Jedan, dva tri. Krug, spirala, trokut. Bilo da je riječ o znanosti, strojarstvu, religiji i narodnim pričama ili osnovnim uzorcima prirode, brojevi i oblici temeljni su dijelovi svemira na svakoj njegovoj razini. To je i tema razgovora s autorom knjige "Kako izgraditi svemir – vodič za početnike", Michaelom Schneiderom, koji tijekom cijele svoje karijere proučava čudnovate načine na koje se aritmetika i geometrija izražavaju u svakodnevnom životu, kao i u funkcioniranju svemira.
Gospodin Schneider priznaje da je naslov njegove knjige zamišljen tako da sadrži element humora u sebi: "Doslovce je točno da su oblici građevinski blokovi na kojima je izgrađen cijeli svemir u svakom smislu, od subatomskih čestica do molekula, preko svih oblika prirode, postoje izvjesni oblici s kojima možemo nastaviti graditi ili je već s njima nešto izgrađeno tako da ako ih proučimo na svim razinama, otkrit ćemo uzorak koji bismo mogli nazvati strukturom. Usput, riječ je o tek nekoliko oblika koji čine taj cijeli svemir strukture."
Gospodinu Schneideru posebno je srcu prirasla spirala za koju vjeruje da je najrasprostranjeniji oblik u svemiru: "Taj ćete oblik pronaći svugdje – od vode koja se slijeva u slivnik, do načina na koji se atomi i elektroni okreću. Naći ćemo ga u morskim školjkama, naći ćemo ga u čovjekovoj šaci i u uvojcima kose. Počinjemo život kao embriji, spiralni embriji. I galaksije. Zapravo spirala je vrhovni simbol rasta u svijetu, uravnoteženog rasta, skladnog rasta. Primjerice kad u atmosferi topli vlažni zrak dođe u kontakt s hladnim i suhim zrakom, oni se sudare, međutim zajednički iščezavaju kao spiralni sustav vremena. Dakle, isti oblik jedan je jezik na mnogim razinama."
Oblici i brojevi su blisko povezani. Zapravo gospodin Schneider kaže da su oblici brojevi koje možemo vidjeti u svijetu oko nas. On povezuje broj "1" i ono što naziva "kvalitetom jedinice" s krugom: "Pogledajte oko sebe. Sigurno ćete vidjeti krugove. Vidjet ćete da se polako noću zvijezde kreću u krugovima. Sunce je krug, mjesec je krug, godišnja doba se promatraju kao neka vrsta kruga. Krug je savršeni primjer ciklusa. Smatra ga se savršenim. Zapravo, u mnogim mitovima i vjerama smatra ga se simbolom božanskog savršenstva. Nema neravnih rubova, nema oštrih točaka i na svim je mjestima jednako udaljen od središta."
Onda tu je i broj dva. Muško-žensko. Lijevo-desno. Vruće-hladno. Vi-ja. Po gospodinu Schneideru, dualnost izgleda da je utkana u same stvari. Dva uvijek simbolizira polarnost, suprotstavljenost, ali i napetost, jer dvije stvari uvijek ukazuju na treću koju Michael Schneider smatra višom formom jedinstva. Primjerice, muškarac i žena – spolne suprotnosti – spajaju se da bi proizveli treći entitet koji nazivamo dijete.
Iako su relacije između geometrije i aritmetike i opipljivog svijeta ono čime se gospodin Schneider bavi cijeli život, kao dječak imao je tek prosječne ocjene iz matematike: "Kad sam imao šesnaest godina, nastavnik je ukazao na to da u prirodi postoje oblici – primjerice, šestostrane ćelije košnice, šest strana ili točaka snježne pahuljice ili kristala. I to me jako zainteresiralo. Mogao sam razumjeti zašto se kristali tako razvijaju ili snježne pahuljica nastaju, ali zašto pčele stvaraju takav oblik? Ispada da je oblik koji stvaraju, heksagonalni oblik, toliko jak da može držati nekoliko kilograma meda s tek nekoliko dekagrama voska. To je moguće zbog takve konstrukcije."
Novorođenčad strašno brzo postaju svjesna svoje okoline. Jedna od prvih stvari koju bebe nauče jest kako prepoznati oblike i brojeve u prostoru koji ih okružuje. Razloge tomu pronalazimo posvuda – svemir ima kvantitetu, dimenziju i ustrojstvo.
Nakon što se nakratko pozabavili spiralom, krugom i brojevima jedan i dva, sad ćemo na isti način proučiti brojeve 3, 4, i pet. Michael Schneider uspoređuje oblike i brojeve s djecom u nekoj obitelji – svaki imaj svoj karakter i zanimljive odnose s drugima. Kao obazriv roditelj, on među njima nema omiljenih. Ipak, kako se čini, slaba mu je strana broj 3. Njegov oblik je trokut, najsnažnija, najstabilnija struktura i u prirodi i u onom što su stvorili ljudi: "Ako arhitekt gradi zid, pravokutni zid u kući, izgradit će trokutasti kostur od greda koje će držati zid. To će pojačati cijeli zid i podijeliti pravokutnik u dva trokuta. To je jedini oblik koji nema dijagonale između dvije točke, jer su same stranice dijagonale i stoga je to najprikladnije za pojačavanje."
Dodatni dokazi snage broja tri: dijamant, najtvrđi materijal u prirodi, zapravo je kristalna rešetka načinjena od atoma ugljika posloženih u trokutasti uzorak. Stolica s dvije noge nije stabilna, ali ako dodate još jednu nogu, možete sjesti bez brige. Tri točke mogu biti dio kruga, pravca ili trokuta, međutim četiri točke obliku daju dubinu i volumen.
Po gospodinu Schneideru, broj 4 je naš izlaz u svijet u kojem živimo i kojim se krećemo. Stoga to je simbol manifestiranja, materijaliziranja. Četiri strane svijeta – sjever, jug, istok zapad. U drevna doba govorilo se o četiri stanja tvari – zemlja, zrak, vatra i voda. Suvremena se znanost tome smije, ali također koristi četiri agregatna stanja tvari: kruto, tekuće, plinovito i plazmu, odnosno elektrificirani plin, poput sunca. Kvadrat simbolizira broj četiri u svijetu: "Imamo kvadratni trg, kartezijanski sustav mreže u mnogim gradovima glede cesta...ulice se izvijaju iz kvadrata u svim smjerovima – sjever, jug, istok zapad. Istok i zapad su svitanje i suton, a sjever i jug su njihovi pravi kutevi. Pogledate li kolnik, vidjet ćete da su mnogi od njih napravljeni od kvadratnih blokova ili pločica."
Nakon broja četiri – zemlje, dolazi pet - život. Mnogi prirodni oblici povezani su s brojem pet - od morske zvijezde i mnogih vrsta ribe do ljudskog tijela s četiri uda i glavom, šake s četiri prsta i palcem. Cvijet svakog jestivog voća ima pet latica.
Michael Schneider voli koristiti petokraku zvijezdu da ilustrira kako se uzorci u živim oblicima tendiraju približno ponavljati na mnogim razinama – od mikroskopske do stanične i do razmjera koji su ljudima poznatiji: "Ukoliko, zamislite zvijezdu s pet krakova, vidjet ćete da ima pet točaka koje izlaze iz nje, i svaki od tih dijelova može postati nova zvijezda s pet krakova. Male zvijezde od velikih zvijezda. Dakle, kad govorimo o zvijezdi s krakovima, govorimo o regeneraciji. To je savršeno za život koji se reproducira. Psi rađaju psiće, a ne mačiće. Drugim riječima, sve treba rađati neki manji model sebe. To je karakteristika geometrije petice."
Postoje i mnogi drugi oblici i brojevi, svaki sa svojim kvazi mističnim i eminentno praktičnim lekcijama, a ta činjenica vrlo je utješna za našeg sugovornika Michaela Schneidera, autora knjige Kako izgraditi svemir – vodič za početnike. On kaže kako cijeli svemir promatra kao mudrost koja je postala vidljiva.
Više o radu Michaela Schneidera možete pronaći na njegovim web stranicama, adresa je www.ConstructingTheUniverse.com.