Iračani su sada slobodni iznositi svoje mišljenje bez straha da će ih tiranski režim uhititi ili ubiti. I Iračani doista iznose svoja mišljenja. Ovog mjeseca tisuće Iračana priključile su se mirovnom skupu na jugu Basre i tom prilikom izrazili podršku Ajatolahu Ali al-Sistaniju, šiitskom svećeniku koji se zalaže za održavanje izravnih nacionalnih izbora.
U Bagdadu, u međuvremenu, mnoge žene su prosvjedovale protiv prijedloga da se muslimanski vjerski zakoni primjene u određenim građanskim pitanjima. One su istaknule da bi se na taj način negirala neka prava žena koja su uživale destljećima. “Jedna od najboljih stvari u vezi Iraka, rekao je glavnogovornik Državnog tajništva Richard Boucher, je da ljudi prosvjeduju na način koji im nikada prije nije bio omogućen, makar ne posljednjih nekoliko desetljeća.
"Na njih se ne puca na ulicama niti ih se masovno uhićuje usred noći zbog organiziranja demonstracija. Prosvjeduju ljudi iz svih etničkih skupina. Prijestite se, prije deset, dvanaest godina, kad su prosvjedovali šiiti, prema njima je primjenjena brutalna represija. Dakle, činjenica da se u Iraku demonstrira u osnovi je dobra stvar."
Nedavna anketa pokazala je da je većina građana Iraka sretna što je Saddam Hussein zbačen s vlasti. No kako kaže Daniel Senor, viši savjetnik koalicije, anketa je pokazala da Iračani ne podržavaju nužno okupaciju.
"Nitko ne voli biti okupiran. No treća poruka koju stalno čujemo glasi – ne ostavljajte nas. Ove dvije posljednje su kontradiktorne. No to je nešto što stalno vidimo. Ako pitate Iračane koji su s vremena na vrijeme razočarani je li rješenje u tome da odemo oni će reći apsolutno ne. Oni žele da koalicija ostane i dovrši svoju misiju."
Kao što je za New York Times rekao Haidar Ghazy, vlasnik jedne trgovine odjećom u Karadi: “Unatoč svemu bolje je nego ranije. Naravno da smo optimistični. Mi imamo izreku: ako ste optimistični pronći ćete dobre stvari”.