Filmskim stvarateljima se ne događa često da u dokumentarnom filmu istraže djelić povijesti svoje obitelji, a da se onda taj film nađe u užoj konkurenciji za Oskara.
No, kada su djed i baka autora filma Julius i Ethel Rosenberg, tema filma dobije odjek i daleko izvan obiteljskog kruga.
Dokumentarni film Ivy Meeropol “Nasljedica jednog pogubljenja” kronika je njezinih nastojanja da se pomiri sa životom, a ponajviše smrću roditelja svog oca, pogubljenih 1953. godine kao veleizdajnika, nakon što su bili osuđeni zbog odavanja tajne atomske bombe Sovjetskom Savezu.
Danas 35-godišnja redateljica kaže da je odrasla znajući strašnu sudbinu svojih djeda i bake, ali da se uvjerenje njezinog oca, ujaka i njeno u njihovu nevinost poljuljalo nakon što su bili deklasificirani brojni vladini dokumenti u vezi sa istragom i suđenjem bračnom paru Rosenberg.
Film “Nasljednica jednog pogubljenja” daje Juliusu i Ethel Rosenberg jednu mnogo humaniju dimenziju, ali ih ne čini nevinim žrtvama velike zavjere, kao što su mnogi njihovi pristaše tvrdili desetljećima. Njihova je obitelj jasno pokazala da se pomirila s činjenicom da je Julius najvjerojatnije bio špijun, a da je njegova supruga Ethel morala to znati.
Najdirljiviji trenuci filma su oni koji se tiču dvojice sinova Rosenbergovih, od kojih je starijemu bilo deset godina, kada su mu roditelji bili pogubljeni na električnoj stolici u Sing-Singu. Arhivske snimke uključuju i izjave bračnog para Meeropol, koji je usvojio dječake.